Sjećanje na Dražena: Prije 23 godine napustio nas je košarkaški Mozart
Iako je konkurencija za najboljeg evropskog igrača velika, a čine je, između ostalih Arvydas Sabonis, Dirk Nowitzki, Pau Gasol... za mnoge je na tronu košarkaški Mozart, nadimak koji mu je savršeno pristajao.
Nije Dražen bio najtalentovaniji ikad, čak ni u bivšoj Jugoslaviji (Mirza Delibašić, Dragan Kićanović, Toni Kukoč... samo su neka imena koja su se "rodila sa košarkaškom loptom", op. a.), ali je uz veliki talenat koji je posjedovao, radio više od ostalih. Mnogo više.
"Titula" protiv Bosne 1983. godine
Dražen je rođen 22. oktobra 1964. godine, a debitovao je sa 15 godina za Šibenku i ubrzo postao glavni igrač svoje ekipe. Sa 18 godina osvojio je titulu prvaka Jugoslavije. Titulu koja mu je oduzeta jer je Košarkaški savez Jugoslavije poništio utakmicu protiv Bosne 9. aprila 1983. koju je Šibenka dobila 83:82.
Bosna je dvije sekunde prije kraja vodila 82:81, a Dražen je šutirao u posljednjoj sekundi i promašio, no najpoznatiji "brko" te 1983. godine, sudija Ilija Matijević je dosudio prekršaj Sabita Hadžića na najboljem igraču Šibenke.
Petrović je pogodio oba slobodna bacanja za slavlje Šibenčana, no već sutradan ujutro stigla je naredba da se utakmica ponovi i da se igra u Novom Sadu. Igrači Šibenke su odbili igrati.
"Ne idem u Novi Sad, pa i da svi moji saigrači odluče ići. Svoju zlatnu medalju ne dam nikome. Što se mene tiče, mi smo prvaci", poručio je Petrović koji je Bosni zabio 39 poena. Košarkaški savez Jugoslavije je bez borbe dodijelio titulu Bosni, a iz Šibenika su tvrdili kako je to politička odluka jer se iduće godine Olimpijada održavala u Sarajevu.
Dražen je kao svoga idola uvijek spominjao Dragana Kićanovića, a isprva je odbijao preći u Cibonu jer "nije želio izbaciti iz ekipe brata Aleksandra", te je preferirao odlazak u Partizan kako bi igrao sa legendarnim Kićom. No, na kraju je ipak završio u Zagrebu.
Real mu je bio omiljena mušterija
Sa Cibonom je osvojio dvije titule prvaka Evrope, a Real je bio njegova omiljena mušterija. Kraljevima je u karijeri najmanje poena ubacio u finalu Kupa evropskih šampiona 1985. godine u pobjedi 87:78 - 36 poena. U ostalim mečevima protiv Madriđana je redovno išao preko 40 poena.
Nakon osvajanja titule prvaka Evrope 1985. godine, na početku sezone u jugoslovenskoj ligi čelnici Cibone su se zabrinuli kako su razmazili publiku, te da neće više biti zainteresovani za mečeve jugoslovenske lige, posebno što je u prvom kolu u Zagrebu gostovala Olimpija koja je došla sa juniorima zbog neispravnih licenci seniorskih igrača.
Olimpiji ubacio 112 poena
Zagrepčani su obećali spektakl gledaocima koji dođu na utakmicu, a za to se pobrinuo Dražen. Mozart je oborio dotadašnji rekord po broju postignutih poena kojeg je držao Radivoj Korać i to za čak 38 poena! U pobjedi Cibone 158:77 Petrović je ubacio nevjerovatnih 112 poena,što je rekord koji vjerovatno neće nikada biti oboren na prostoru bivše Jugoslavije.
Nakon što je i 1986. godine očitao lekciju Realu i onemogućio ih u borbi za titulu prvaka Evrope koja je ponovo pripala Ciboni dok se Real morao zadovoljiti četvrtim mjestom, čelnici španskog giganta su se odlučili na jedini potez koji im je preostao - odriješiti kesu i dovesti najboljeg igrača Evrope u tom trenutku, a na Petrovićevo "da" su čekali do 1988. godine.
Dražen je odigrao samo jednu sezonu u Madridu, no s obzirom da Real nije bio prvak Španije, igrao je Saporta Kup (Kup pobjednika kupova). U finalu tog takmičenja Real je igrao protiv Snaidero Caserte. Susret u Pireju se pretvorio u duel najboljeg evropskog i najboljeg južnoameričkog igrača - Dražena i Oscara Schmidta. Dražen je brojao do 62, a Oscar do 44. Real je, naravno, slavio sa 117:113 nakon produžetka.
Nakon sezone u Španiji Dražen je bio spreman za odlazak u NBA. Njega je još 1986. godine 60. pickom izabrao Portland, a u 26. godini Dražen je bio pun samopouzdanja i očekivao je da će i u NBA ligi nastaviti dominirati kao u Evropi. Imao je još tri godine ugovora s Realom, no Blazersi su Madriđanima platili tadašnjih milion i po dolara, što je bila ogromna suma. Da shvatite o čemu se radi, spomenut ćemo da je Jordanova plaća te sezone iznosila dva miliona dolara!
Odlazak u NBA
"Evropa više nije mogla ponuditi ono što sam želio. Šta sam još mogao napraviti u Evropi? Osvojio sam mnogo trofeja, šta bi bilo da osvojim još jedna Kup prvaka? Svi bi rekli: dobro, opet je osvojio. I to je to. NBA liga je izazov koji ne smijem propustiti. Ne znam šta me čeka, ali znam da tamo mogu igrati. Koševi tamo nisu drugačiji, zar ne?", rekao je Petrović tada iako je bio svjestan konkurencije.
"Mijenjat ću Portera ili Drexlera, barem u prvo vrijeme, ali sigurno ću igrati. Niko u NBA ligi ne daje toliki novac za igrača kojeg bi držali na klupi. Oni traže strijelca, a strijelca su i dobili", izjavio je tada Dražen i grdno se prevario.
Dražen je igrao samo desetak minuta u prosjeku, što ga nije zadovoljilo. Na kraju je nakon samo 18 utakmica u svojoj drugoj sezoni popričao sa trenerom Rickom Adelmanom i rekao mu da mu pruži šansu da igra, u protivnom da odlazi. Odgovor i sami znate.
"Nikad u karijeri nisam sjedio na klupi, pa neću ni u Portlandu, makar bili prvaci. Želim igrati, a ako moram otići u najslabiju ekipu, odmah idem", poručio je Dražen. I otišao u New Jersey.
Tamo je ostavio neizbrisiv trag za samo dvije i po sezone. Rekord NBA karijere postigao je 24. januara 1993 gdoine protiv Houstona, kojem je ubacio 44 poena uz šut 17/23. Te 1993. godine uvršten je u treću petorku lige, no "pokraden" je za nastup na All-Star susretu.
Posljednja utakmica u Wroclawu
Svoju posljednju utakmicu Mozart je odigrao u Wroclawu 6. juna 1993. godine, u kvalifikacijama za Euro 1993. godine protiv selekcije Slovenije. Otac Jole mu je govorio kako ne treba igrati taj kvalifikacijski turnir jer je vukao povredu skočnog zgloba, no kapiten Hrvatske nije želio dopustiti saigračima da igraju bez njega. Tog 7. juna krenuo je sa ekipom kući u ratom zahvaćenu Hrvatsku.
"Išli smo prema frankfurtskom aerodromu, a Dražen je odjednom stao i rekao: 'Vidimo se na sutrašnjem treningu. Imam prevoz do Zagreba'. Dao sam mu avionsku kartu rekavši da ako se predomisli, pođe sa nama. Ukrcali smo se u avion i čekali smo ga 40 minuta. Tada je došao njegov brat Aleksandar i rekao nam da je Dražen otišao", rekao je Mirko Novosel,
Ostatak ekipe i delegacije avionom je odletio, a Dražen je sa djevojkom Klarom i njenom prijateljicom Hilal Edebal krenuo put Minhena. Tog kišnog predvečerja oko 17 sati i 20 minuta na autoputu kod Ingolstadta crveni golf kojim je upravljala Klara, današnja supruga direktora njemačke fudbalske reprezentacije Olivera Bierhoffa, se zabio u kamion koji je izletio sa suprotne trake. Dražen je spavao na suvozačevom mjestu i samo je on preminuo od posljedica strahovitog sudara.
U karijeri je osvojio mnoštvo medalja. Nabrojat ćemo samo one najvažnije: dva puta klupski prvak Evrope, po dvije medalje na Eurobasketu (zlato i bronza), Mundobasketu (zlato i bronza) i Olimpijadi (srebro i bronza) u dresu Jugoslavije i srebro sa OI u Barceloni 1992. godine sa Hrvatskom. U Kuću slavnih u Springfieldu primljen je 2002. godine, a njegov dres sa brojem 3 je povučen iz upotrebe u Netsima.
