Priča Aide Redžepagić, fotografkinje koja je trijumfovala u Rovinju među 2.600 prijava
Upravo s ovim fotografijama Redžepagić je na Rovinj Photodays festivalu osvojila prvo mjesto. Trijumfovala je među 2.600 prijava iz 18 zemalja. U razgovoru za Klix.ba kazala je koliko joj znače nagrade, kada se rodila njena ljubav prema fotografiji i ko je od poznatih na nju ostavio najveći dojam.
"Meni je ova nagrada posebno draga jer je Martinina priča toliko snažna i emotivna. Iako lično smatram da nagrade ne čine nekoga dobrim ili lošim fotografom, lagala bih kada bih rekla da mi ne imponuju. Svakog od nas raduje kada žiri sačinjen od vrsnih svjetskih stručnjaka oda priznanje vašem radu", kaže Redžepagić.
Martina je sa suprugom Goranom došla u Aidin studio s ciljem da ih fotografiše zajedno.
"Proveli smo sate u razgovoru i ja sam odbila raditi studijsku fotografiju. Bilo mi je previše 'sterilno' i pozirano. Željela sam uhvatiti njih. Suštinu njihove priče. Tada sam predložila da provedem jedan dan s njima u stanu, da zaborave da sam tu, obavljaju dnevnu rutinu kao da me nema s njima. Tako je i nastala iskrena fotopriča umjesto studijskog portreta, za koju je Martina rekla da je savršen 'soundtrack' za knjigu Bukača", priča nam Redžepagić.
Priču o ljubavi prema fotografiji nastavljala kazavši da je oduvijek voljela vizualne umjetnosti.
"Kada sam bila mala divila sam se maminim slikarskim vještinama. Tada sam i sama počela da crtam. Negdje na pola puta kistove sam spontano zamijenila fotoaparatom. Možda sam samo shvatila da nisam nadarena za slikarstvo kao mama ili mi je fotografija bila nekako draži medij. Nije bilo potrebno mnogo vremena da fotografija zavlada cijelim mojim životom. Prosto ne bih mogla zamisliti da se bavim nečim drugim danas", priznaje Redžepagić.
Kada je u pitanju fotografisanje poznatih osoba, kaže kako joj nije ostala nijedna neispunjena želja, od pjevača, glumaca, voditelja, sportskih zvijezda pa sve do političara.
"Radeći za razne magazine, ali i privatno, imala sam priliku fotografisati gotovo cijelu bh. javnu scenu. Možda bih izdvojila Dinu Merlina i Edina Džeku kao najpopularnije, ali zaista ne volim odvajati, jer draž ovog posla i jeste to što konstantno imam priliku upoznavati najrazličitije ljude i čuti njihove priče. Nije važno koliko je neko popularan, ljudi osvajaju svojoj energijom i toplinom koju donesu, a ne popularnošću. Privilegija je imati ispred objektiva toliko različitih duša", ističe Redžepagić.
Iako je relativno kasno otkrila da je fotografija posao kojim se želi baviti, zbog čega je napustila raniji posao, kaže da se nikad nije pokajala.
"Istina, bilo me strah upustiti se u 'freelance' vode, nije baš jednostavno napraviti taj korak, ali mislim da bih žalila cijeli život da to nisam barem pokušala. Ja sam od onih osoba koje će se mnogo lakše osvrnuti i pogledati svoje greške bez imalo žaljenja, jer sve je to iskustvo, ali nikako ne bih mogla podnijeti da nikad sebi nisam dala šansu", govori Redžepagić.
Talenat za umjetnost naslijedila je od mame, a od tate osjećaj za biznis, disciplinirano vođenje poslova i pravilno ulaganje u posao.
"Trenutno radim na jednoj novoj seriji dokumentarnih fotografija koja bi trebala rezultirati mojom najvećom izložbom do sada.
Već skoro dvije godine radim na tome i jako sam uzbuđena da sve konačno ugleda svjetlo dana. Za sada samo mogu reći da, kao i svaki projekt na kojem sam do sada radila, i ovaj će imati svrhu podizanja svijesti o problemu koji je marginaliziran, a jako bitan u našem društvu", otkriva Redžepagić.
Iskustvo koje joj fotografija donosi svakodnevno jeste upoznavanje različitih ljudi, čuvanje uspomena od zaborava, putovanja po cijeloj državi, ali i svijetu.
"Mislim da se iskustva koja sam stekla i priče koje sam imala privilegiju zabilježiti i sačuvati u vremenu ne mogu mjeriti novcem. Na tome sam beskrajno zahvalna svakodnevno", iskrena je Redžepagić.
Uskoro još brže do mora: Most Počitelj bit će otvoren do početka ljetne sezone
Odjel radiologije u ASA Bolnici na putu da bude dostupniji svim građanima BiH
