{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Sanel Redžić: "Više me cijene u inostranstvu"

S
4.3.2009. u 14:23
0
25
Sanel Redžić: "Više me cijene u inostranstvu"
0
Sanel Redžić: "Više me cijene u inostranstvu"
Mladi bh. gitarista porijeklom iz Tuzle, Sanel Redžić, niže uspjeh za uspjehom. Na nedavno svjetskom takmičenju gitarista u Lisabonu ovojio je drugo mjesto. Ovo je samo jedna od njegovih nagrada. Trenutno studira na prestižnom muzičkom konzervatoriju 'Franz Liszt' u njemačkom Weimaru i održava koncerte širom Evrope. U intervjuu za naš portal govori o svome uspjehu, o gitari, odnosu svoje domovine prema njemu, planovima i drugom CD-u koji objavljuje ovog ljeta.
Sanele, najprije sve čestitke za ovaj najnoviji uspjeh u Lisabonu i osvojeno drugo mjesto. Najprije nam reci o kakvom se takmičenju radi i šta ovo znači za tvoju karijeru?

Hvala i veliki pozdrav za sve čitaoce vašeg portala. Naime, takmičenje u Portugalu koje se održalo tokom protekle sedmice je takmičenje okupilo je gitariste iz cijelog svijeta do 33 godine starosti. Obzirom da je ovo prva nagrada za mene ove godine, tj. u ovoj sezoni te prvi nastup od septembra, jer sam od oktobra do februara bio potpuno predan studijima i vježbanju novog programa, znači mi jako puno jer je to znak da sam dobro radio u proteklom semestru, te vjerujem da me očekuje još uspjeha na narednim takmičenjima kojih će biti jako puno ove godine. Naravno da mi je drago da sam upisao jos jednu nagradu u svoju biografiju.

Ovo nije prvi put da učestvuješ na takmičenjima. Zapažen si bio odmah na početku svoga aktivnog sviranja gitare i nastupima, najprije u Bosni i Hercegovini.

Da, prije svega da kažem da sam gitaru počeo da sviram sa osam godina u osnovnoj muzičkoj školi u Tuzli i u tom periodu sam počeo da nastupam na školskim nastupima zajedno sa ostalim učenicima, te na raznim svečanostima. Sa dvanaest godina sam se pojavio prvi put na jednom takmičenju koje je bilo na federalnom nivou i koje je bilo održano u Mostaru. Tada sam osvojio drugu nagradu, te sam se nakon toga svake godine pojavljivao na našim federalnim takmičenjima i osvajao specijalne nagrade sa maksimalnim brojem poena. Sa četrnaest godina sam odlučio da probam svirati na jednom internacionalnom takmičenju za mlade gitariste koje je bilo održano u Češkoj, u gradu Kutna Hora, gdje sam u kategoriji do 15 godina osvojio četvrto mjesto, zbog čega sam bio jako sretan.

Moram još da napomenem nešto što kod nas ljudi često miješaju, a to je da na našim federalnim takmičenjima je sistem bodovanja, tako da svi koji imaju određeni broj poena mogu da osvoje "prvu nagradu", "drugu nagradu" itd. Što znači da prvu nagradu može osvojiti jako veliki broj učesnika, dok na internacionalnim takmičenjima je sistem glasanja među žirijem te se može dodijeliti samo jedno "prvo mjesto", "drugo mjesto" i "treće mjesto".

Nakon takmičenja u Češkoj su uslijedila mnogobrojna internacionalna takmičenja gdje sam se pojavljivao i prije svega sticao iskustva. Početkom 2005. godine su počeli pravi rezultati, sa ogromnim uloženim radom prije toga, na internacionalnim takmičenjima, prvo mjesto sam osvojio na takmičenju u Beogradu na "Guitar art festivalu" koji je danas ujedno jedan od vodećih festivala gitare u Europi obzirom da tamo dolaze najveća imena iz svijeta gitare. Nakon Beograda su uslijedila prva i druga mjesta na takmičenjima u Weimaru i Velbertu - Njemačka, Szegedu – Mađarska, Beču – Austrija, Banja Luci, Kutnoj Hori – Češka, Splitu te sada Lisabonu.

Ti si već dvije školske godine na konzervatoriju u njemačkom gradu Weimaru. Kako napreduje studij i koliko ti on pomaže i pruža osnovu za još veći uspjeh na globalnoj sceni?

Nakon srednje muzičke škole u Tuzli sam dobio veliku čast da studiram na jednoj od najvećih akademija za muziku u Europi u Weimaru koja se zove "Franz Liszt" po čuvenom klavirskom kompozitoru koji je jedan od osnivača akademije i koji je živio u ovom gradu. Pored toga moram još istaći da su ovdje živjeli mnogi drugi kompozitori, pisci, slikari od kojih ću još da izdvojim Bacha, Goethea i Schilera. Krajem februara, prije takmičenja u Portugalu sam završio treći semestar i uspješno sam položio sve ispite. Moram prije svega da istaknem jednu jako važnu stvar, a to je da me stipendira jednim dijelom Ministarstvo za kulturu i sport Kantona Sarajevo.

Akademija u Weimaru ima jednu veliku tradiciju te posjeduje jako dobre profesore od kojih sam do sada jako puno toga naučio, što mi je pomoglo i što mi pomaže da se razvijam kao ličnost i kao umjetnik. Pored toga na akademiji imam sve uslove koji su mi potrebni za školovanje. Weimar je grad u kojem se svaku noć održava nekoliko koncerata klasične muzike gdje često imam priliku da vidim velika imena i virtouze na raznim instrumentima, te velike filharmonije što je takođe jako važno za mene.

Moram još jednu stvar da napomenem, a to je da sam prije dolaska ovdje uvijek imao problem sa pasošem kada bih trebao da putujem na neko takmičenje ili da sviram koncerte negdje u Europi jer sam svaki put trebao vizu i hrpu dokumenata za to. Svaki put sam trebao jako rano da idem iz Tuzle u Sarajevo da bih čekao u redu ispred raznih ambasada jer nikada nisam uspio dobiti vizu na duži period i za više ulazaka. Naravno kao student u Njemačkoj, sa boravišnom vizom, ja sada bez ikakvih problema mogu da se krećem po čitavoj Europi što mi je takođe jedno veliko olakšanje.

Da podsjetimo naše čitatelje. Ti si već objavio jedan CD. Uskoro slijedi još jedan posvećen poznatom francuskom klasiku Ericu Satiu.

U aprilu 2007. godine je objavljen moj prvi CD za izdavačku kuću "Gramofon" iz Sarajeva na čelu sa producentom Edinom Zubčevićem, koji je doživio uspjeh te smo željeli da napravimo još jedan takav projekat. Snimili smo dva CD-a i odlučili da CD sa muzikom Erika Satia je najbolji izbor za naredni CD te bi to trebalo da se objavi. S obzirom da sam u Bosni i Hercegovini sada jako rijetko i da putujem često, to otežava stvari ali narednih dana ću biti u Sarajevu gdje ćemo imati priliku da dogovorimo sve stvari oko izdavanja. Nadam se da će CD biti gotov na ljeto ove godine.

S obzirom da si posljednjih godina u inostranstvu, molio bih te da nam preneseš kakav uopšte interes vlada za tvoj rad, odnosno njegove rezultate i koliko je klasična gitara danas uopšte na cijeni u zapadnom dijelu Evrope?

Gitara je relativno mlad instrument, dakle nema istoriju i tradiciju kao violina ili klavir ali u posljednjih 20-ak godina je doživjela veliki procvat, prvenstveno u Europi. Zahvaljujući tome su nastala mnoga takmičenja i stvorena je publika koja dolazi redovno na koncerte što je u suštini jako lijepo. Gitara je, smijem slobodno reći, postala jedan od najpopularnijih instrumenata. Za moje koncerte takođe uvijek vlada svaki put veliko interesovanje u Europi s obzirom da svaki put stoji podatak koja sam takmičenja osvojio, što mnogo znači. Takođe u Njemačkoj na nekoliko akademija trenutno radi nekoliko profesora za koje smijem reći da su jako kvalitetni i za koje se studenti otimaju da studiraju sa njima. Jedan od njih je i moj profesor Thomas Müller Pering. Zbog toga u Njemačkoj studiraju trenutno samo najbolji mladi gitaristi, što znači da je ovdje sada centar gitare i da bilo koji uspjeh u Njemačkoj je ujedno i svjetski uspjeh u svijetu gitare.

Uz studiranje, ti ujedno održavaš i koncertne aktivnosti. Ovih dana ćeš svirati u Hrvatskoj. O kakvom se angažmanu radi?

Sada mi je trenutno najvažnije to da završim Akademiju, ali pored toga i prije svega zahvaljujući nagradama sam imao priliku da sviram oko stotinu koncerata do sada širom Europe, te u okviru toga ove sedmice sviram četiri koncerta u četiri dana u hrvatskim gradovima ispred ciklusa "Virtuoso". "Virtouso" inače okuplja i poziva mlade umjetnike sa Balkana koji su uspješni. Imao sam već priliku da za njih sviram jedan koncert u septembru prošle godine, nakon čega su uslijedili i ovi angažmani.

Šta je sa Bosnom i Hercegovinom? Čini mi se da si ovdje vrlo rijetko i da nema baš interesa za tvoju muziku, ili je situacija možda ipak drugačija?

Do sada sam svake godine imao priliku da sviram po jedan koncert godišnje u Sarajevu i Tuzli, i to je planirano i ove godine u septembru ispred "Sarajevo Arta", međutim činjenica je da se na našim prostorima cijene neke druge stvari. Bilo je takođe sa moje strane i ponuda za gradove poput Bihaća i Zenice, međutim nije se pojavilo interesovanje sa njihove strane što je jako tužno za mene i govori da sam kao Bosanac više cijenjen u inostranstvu nego u svojoj zemlji, što me i opredjelilo da odem iz zemlje.

Kako bi inače opisao pažnju, podršku, ako je ima, u tvojoj domovini? Da li tvoj talenat i uspjesi koji postižeš u svijetu interesuju ikoga ovdje?

Ne mogu reći da pažnje nema. Ima jako puno ljudi koji su mi do sada pružili podršku bez koje ja ne bih sada bio ovdje, naravno. Još više je ljudi koji čestitaju na nagradi te kažu kako su i očekivali ništa drugo nego to. Međutim, sve što sam do sada napravio i uradio, radio sam isključivo iz ljubavi prema muzici i ljubavi prema umjetnosti prije svega, tako da mi nikada nije bila u planu neka medjiska pažnja. Međutim, s vremenom je to takođe postalo neophodno. I mislim da je i u redu da se čuje za neki moj uspjeh, a ne samo da se čita o crnoj hronici i političarima.

Dok sam bio srednjoškolac moje odlaske na takmičenja su svaki put finansijski pomagali ljudi iz opštine Tuzla, ali nakon toga izgleda da su me zaboravili.

U suštini u Bosni i Hercegovini sistem je takav da kada sam svojim snagama, voljom, znanjem i talentom postigneš nešto, tek onda slijedi iskazivanje ponosa što neko takav potiče iz ove zemlje. Da li si ti stekao takav utisak i kakva je tvoja muzička budućnost, vidiš li je u rodnoj Tuzli ili ćeš ipak koristiti sve pogodnosti koje trenutno imaš u Njemačkoj i EU općenito, i tu i ostati?

Istina je da sam sve što sam postigao, postigao isključivo svojim velikim radom, odricanjem, zalaganjima i samim tim je uspjeh još veći za mene. Za mene je još uvijek rano da govorim o svojim planovima za budućnost obzirom da me čeka još nekoliko godina studiranja. Mišljenja sam da u našoj zemlji ima potencijala i da bismo svi mi koji smo otišli vani, trebali da se vratimo i podignemo Bosnu i Hercegovinu zajedno. Mislim da za Bosnu i Hercegovinu ima nade još uvijek i da bih bio najsretniji da imam kroz nekoliko godina normalne uslove za život u zemlji u kojoj sam rođen i koju volim. Tu prije svega mislim na slobodu kretanja, što podrazumijeva ukidanje viznog režima.

Ljudi bi trebali da rade na ujedinjavanju, a ne na podjelama, jer samo zajedničkim snagama možemo gore.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: