Muzika
166

Braća Ćeremida iz Plavog orkestra: Tokom prve turneje na binu su nam bacali gaće, čarape, kovanice i sifone

Piše: M. N.
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Braća Samir i Admir Ćeremida postali su pravi brend kada su počeli zajedno svirati u Plavom orkestru. Samir je basista, a Admir bunjar - obojica uz Sašu Lošića i ranije Mladena Pavičića, a kasnije Sašu Zalepugina, poznati po posebno energičnim nastupima. Dio su prvog muškog benda koji je svojom pojavom zapalio cijelu bivšu Jugoslaviju.

Iako su na početku svirali u drugim bendovima i trudili se da se, uprkos tome što su bliznaci, razlikuju, putevi su im se spojili u Plavom orkestru. Ekipa portala Klix.ba razgovarala je s braćom Ćeremida o njihovim počecima, uspjesima i današnjoj muzičkoj sceni.

Godinu dana gledali instrumente u Sarajki

Prve prave instrumente, kaže nam Admir, vidjeli su kada je Bijelo dugme istovaralo opremu nakon turneja u mjestu gdje su oni živjeli i igrali košarku. Redovno su išli na matineje u tadašnji dom Trasa. Svaka mjesna zajednica je imala dom kulture, a iz svakog podruma je dopirala muzika nekog benda.

"Na početku nismo svirali ozbiljno. Tek 1980-ih godina, kada je Admir počeo svirati u Plavom orkestru, a ja u Zabranjenom pušenju, počeli smo se baviti muzikom profesionalno", kazao je Samir.

Admir ističe kako tada niko nije imao ozbiljan novi instrument, jer su bili preskupi, a oni su bili djeca.

"Sjećam se da smo Omar Mehmedbašić i ja svaki dan na velikom odmoru išli u Robnu kuću Sarajku kako bismo gledali nove klavijature i bubnjeve koji su stigli. I tako godinu dana", kazao je Admir.

Mladi bendovi nastupali su tada u Domu mladih, Kuku, Slogi, Trasi, klubovima na Filozofskom fakultetu i Građevini, FIS-u, Bistriku itd. Admir i Samir su vježbali na Jarčedolima, a Zabranjeno pušenje, E. J. Kurtović, Znak sreće i Ozbiljno pitanje u prostoriji od 15 kvadrata u paviljonu Zaborav, gdje su bile i umjetničke izložbe.

"Puka slučajnost je bila da počnemo svirati zajedno. Godine 1989. svirao sam uporedo u Zabranjenom pušenju i Plavom orkestru, jer je Sarajevo bilo deficitarno sa basistima. Kada se nakon odsluženja vojnog roka vratio gitarista Zabranjenog pušenja ja sam ostao samo u Plavom orkestru", rekao je Samir.

Pobjegli glavom bez obzira od fakulteta

Zanimljivo je da se Plavi orkestar prvobitno zvao Ševin orkestar. Ime su promijenili 1980. godine. Niko nije slutio da će ovaj muški bend doživjeti nevjerovatan uspjeh.

"Kada smo se vratili iz vojske tata nam je rekao da imamo dvije opcije - upisati fakultet ili zanat. A nas petorica smo pobjegli i otišli u Zagreb bez dinara u džepu. Uspjeli smo potpisati ugovor s Jugotonom na pet godina i nismo se vratili osam mjeseci dok nismo objavili album kako bi naši roditelji shvatili da smo ozbiljni. Nismo se smjeli vratiti. Ja sam upisao Medicinski fakultet, Admir Stomatologiju, Loša Likovnu akademiju, a Pavo ekonomiju", rekao je Samir.

Uslijedilo je, kako kažu, pravo ludilo. U jednom automobilu su bila njih četvorica, u drugom njihovi drugovi koji su radili binu i šleper sa opremom. Hiljade kilometara je iza njih i veliki broj koncerata u raznim gradovima.

"Tadašnje vrijeme se ne može porediti s ovom scenom. Da je Plavi orkestar izdao prvi album sada mislim da ljudi to ne bi razumjeli. Mi smo pankeri koji su se zezali sa narodnjacima i pravili parodije. 'Suada' je parodija na narodnjake i napravljena je na derneku. Tako je sve krenulo", kazao je Samir.

Pometnja i ludilo

Prvi album prodali su u 550.000 primjeraka, a tri godine unaprijed su imali rasprodane koncerte. Otišli su na prvu turneju 24. septembra 1985. godine i vratili su se nakon godinu. Održali su 180 koncerata. Tako je bilo i narednih godina.

"Pred nama su se tresli i Bijelo dugme i Lepa Brena. Ali niko nije nikoga mrzio ni doživljavao kao konkurenciju, jer smo imali ogromno tržište od 22 miliona ljudi. U kafiću Estrada su skupa sjedili i Brega, Čola, Davor, Kemo i cijela sarajevska scena. Sarajevo je tada bilo centar Jugoslavije u filmu i muzici, a danas nije ni blizu. Nadam se da će se nešto takvo ponovo dogoditi jednog dana", rekao je Admir.

Za ljubavne veze nisu imali vremena, a to je tada bilo, kako kaže Samir, "out". Pojam zabavljanja je bio rijedak i nezamislivo je bilo da provedu duže vremena s nekom djevojkom od jedne noći, ističu. Admir u svojoj garaži ima 100.000 pisma obožavateljki.

"Na binu je svašta letjelo. Jedno vrijeme su bacali i pare pa kada te kovanica pogodi u glavu (smijeh)... bilo je gaća, čarapa, grudnjaka - mogao si otvoriti sexy shop. Najluđe što nam je doletjelo na binu je sifon od wc-a u Splitu, pačije jaje, a jednom je mene neko pogodio trulim paradajzom u glavu. Najbizarnija situacija je bila u Čačku kada me lik gađao flašom punom kisele vode. To je bilo ludilo", rekao je Admir.

Iako su bili gladni nisu prestajali svirati

I dok ih je u Beogradu i Zagrebu "čuvalo" blizu 500 policajaca, u Crnoj Gori je bio samo jedan čovjek. A voljeli su ih svi, žene posebno. Za oblačenje su imali stiliste i Lošu za kojeg kažu da ima smisao za lijepo, dok su garderobu kupovali u Londonu.

Svirati nisu prestali ni u ratu. Ostali su u Sarajevu i s ostalim muzičarima su se okupljali u BKC-u gdje su napravili predstavu "Kosa" u režiji Slavka Pervana, koju su svaki dan pod granatama izvodili u Kamernom teatru.

"Sarajevo je imalo bolju scenu i muziku u ratu nego danas. Imali smo više autorskih bendova, predstava, muzičara i publike nego sada. Na svakoj predstavi je bilo puno ljudi, bez obzira na granate i to da li je bilo struje ili ne. Ljudi su padali u nesvijest od gladi i hladnoće, ali nismo odustajali", rekao je Admir.

Veliki povratak

Nakon rata Samir je otišao u Francusku, ali se ubrzo vratio, a Plavi orkestar se ponovo okupio. Snimili su novi album "Longplay" koji je bio veliki hit te nastavljaju nastupe - ovaj put u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji.

"Bio je super osjećaj kada smo se svi sastali i počeli raditi. Bile su jake emocije i adrenalin. Svi koncerti su bili rasprodani i bili smo prvi bend iz BiH koji je 1998. godine počeo svirati u Hrvatskoj", prisjetio se Admir.

Problem s penzionerima

Imali su samo autorske pjesme i same hitove. "Bolje biti pijan nego star" je evergreen koji pjevaju sve generacije na zabavama. Prisjetili su se da su tokom te turneje imali problem sa penzionerima.

"Penzioneri su se bunili jer su mislili da ih zezamo u fazonu 'bolje se nacugati nego riknut' (smijeh). Nažalost, danas imamo 10 bendova koji sviraju tuđu muziku, tj. rade samo covere. A nama to nije padalo na pamet", rekao je Samir.

Istu energiju imaju i danas. Našalili su se da im koncert nije dobar ako ne izgube dva kilograma nakon njega.

"Nije poenta stati i otpjevati. Publika mora vidjeti da se nešto dešava na bini i osjetiti tu energiju. Danas nažalost mladi ljudi hoće odmah da žive od muzike i počnu pjevati po kafanama za 50 KM po noći. Rock and Rollom se ne mogu baviti kokuzi, već ljudi koji imaju novac i društvo koje ima razvijenu kulturu za to. Ne može se odmah sve. Ja sam 10 godina svirao onako dok nisam počeo profesionalno raditi", rekao je Samir.

Pravo vrijeme

Iako su roditelji željeli da njihovi sinovi nakon srednje škole završe fakultete, počnu raditi, ožene se i dobiju djecu, braća Ćeremida kažu da to nije bilo za njih tada.

"Mi smo ustvari vidjeli da tu nešto nije uredu (smijeh). Ne bismo mijenjali život, prvih 10 godina karijere ni danas. Dobro smo se zezali i zabavljali", kazao je Samir.

Danas su porodični ljudi koji su i dalje jednako energični, pozitivni i nasmijani. Od muzike ne odustaju niti to ikada planiraju.

"Sada nastupamo kada i gdje hoćemo. Možemo birati i zaista uživamo u nastupima. Ovo je sretno vrijeme za Plavi orkestar", kažu braća Ćeremida koji već 40 godina sviraju i svojom energijom oduševljavaju fanove širom svijeta.

Za kraj su kazali kako nemaju nikakvih planova, jer se "u ovakvom vremenu u kojem živimo" ništa i ne može planirati, ali su poručili da svoje fanove sigurno neće zaboraviti. Nadamo se da je riječ o nekom novom albumu prvog jugoslavenskog boy benda.