Magični svijet Ilira
300

Od barbara do rimskih careva: Zašto su Grci smatrali da Iliri piju krv iz ljudskih lobanja?

S. M.
Djelo Magični svijet Ilira u izdanju Mladinske knjige, nastala zajedničkim radom grupe autora, Amre Šačić Beća, Salmedina Mesihovića i Edina Veletovca, obrađuje historijski nastanak i razvoj zajednica na zapadnom Balkanu od vremena prvih helenskih mitova o ilirskim narodima pa sve do završetka procesa romanizacije, a kasnije i hristijanizacije.

Knjiga se temelji na izvornoj građi, na arheološkom materijalu, ali način pisanja, jezik i terminologija je prilagođen široj čitateljskoj publici. Publikacija je obogaćena ilustracijama koje su nastale na temelju inputa koje su autori davali ilustratoru Emiru Durmiševiću na osnovu analize arheološkog materijala, koliko je to bilo moguće. Prikazi nekih bitaka ili božanstava su oživljeni kroz ovu knjigu.

Magični svijet Ilira sastoji se od ukupno osamnaest poglavlja koja predstavljaju određene hronološke i tematske cjeline. U želji da djelimično približimo neke od nazanimljivijih događaja i procesa koji su oblikovali historiju Ilira, a koji su obrađeni kroz različite tematske cjeline, razgovarali smo sa autorima ove publikacije.

"Na osnovu mitologije možemo reći da najraniji dodir Grka sa onim zajednicama koje oni prepoznaju kao Iliri počinje u 15. st. pr.n.e. što bi značilo 3500 godina od danas", istakla je Šačić Beća.

Dodala je da to znamo zahvaljujući mitologiji, odnosno mitu u kom se prvi put spominje Ilirios, otac Ilira zapisanom na spomeniku u 15. st. pr.n.e. na otoku Paru u Egejskom moru.

"Također, na osnovu Ilijade i Odiseje budući da se u Ilijadi spominju Iliri, a Ilijadu historičari i arheolozi datiraju otprilike u period Trojanskog rata oko 1250. godinu pr.n.e. Tako da su nam te mitske priče, odnosno legende, prvi izvori koji nam ukazuju na vrlo rane kontakte Ilira i njihovih južnih susjeda Grka. Grci su Ilirima zapravo dali to ime jer se prva zajednica s kojom su oni stupili u kontakt tako zvala. Grci su sve srodne zajednice počeli nazivati Ilirima", kaže Šačić Beća.

Grci su primarno Ilire vidjeli kao više različitih manjih zajednica koje su govorile sličnim jezikom, imale sličnu kulturu i religiju, te su ih s tim u vezi označavali jednim pojmom, ali su znali da ih razlikuju međusobom.

"Neke zajednice otvoreno nazivaju Ilirima npr. Dardance, a neke narode samo Ilirima bez da navode kojoj zajednici pripadaju. Bardilej je ilirski kralj,ne navode kojeg naroda već kažu ilirski. One zajednice koje su im bile bliže su bolje poznavali, koje su im geografski bile bliže, s kojima su imali kontakte preko trgovine, njih su znali su pojedinačno. One zajednice koje su bile u unutrašnjosti, koje su bile dalje, nazivali su ih grupni imenom Iliri", naglašava Šačić Beća.

Grci su Ilire doživljavali kao barbare koji žive na sjeveru, ističe autorica, ali sam grčki pojam "barbarin" se mora shvatiti uslovno, jer su Grcima svi oni koji nisu govorili grčki jezik bili divljaci i barbari.

"Na neki način su ih se plašili, zato što su postojale različite, neutemeljene legende. Recimo vrlo često su Kelte miješali sa Ilirima pa su vjerovali da Iliri iz ljudskih lobanja piju krv svojih neprijatelja ili vino i slično. Oni su njih u jednom periodu doživljavali kao mitski narod jer su vjerovali da Bog sunca, kada završi ljeto, odlazi kod Ilira u njihovu zemlju na sjeveru", objašnjava Šačić-Beća.

Međutim, Makedonci, za razliku od Grka, su imali direktan kontakt s Ilirima te su se ženili ilirskim ženama.

Ekskluzivne slike arheoloških ostataka Teutine palate koji su pronađeni 2015.godine u Risanu u Crnoj Gori.
Ekskluzivne slike arheoloških ostataka Teutine palate koji su pronađeni 2015.godine u Risanu u Crnoj Gori.

"Maćeha Aleksandra Velikog bila je ilirska kraljica. Aleksandar je imao polusestru koja je bila Ilirka. Makedonci su imali sličjniji način života Ilirima jer su živjeli na prostoru koji je daleko od mediterana, za razliku od Grka koji žive uz obalu mora", ističe autorica.

Najviše podataka grčke provenijencije o ilirskoj državi, o najranijim ilirskim tvorevinama potiče iz 2. st. pr.n.e. kad Polibije piše o ilirskoj državi.

On npr. spominje da su Iliri pod Teutinom komadom 230 godine p.n.e nanjeli težak poraz ujednjenim grčkim snagama kod epirskog grada Foinike.

"Međutim, najviše podataka generalno o Ilirima mi imamo zapravo iz rimskog perioda, ali rimski pisci preuzimaju podatke od grčkih historičara. Najstariji podatak zapisan o Ilirima u kontekstu historije, ako izuzmemo mitologiju, potiče iz 6. st. pr.n.e. i narod koji se u tom kontekstu spominje su Daorsi iz Hercegovine koji su prvi narod koji je poimenično poznat", govori Šačić Beća.