Komemoracija povodom smrti Safeta Plakala

Safet Plakalo, osnivač Sarajevskog ratnog teatra, prvi njegov dugogodišnji direktor, dramski pisac, pozorišni kritičar i teatrolog, rođen je 4. marta 1950. godine u selu Plakali, pokraj Pljevalja u Crnoj Gori. Kako je sam zabilježio "na sopstvenoj djedovini rođen je slučajnošću", jer je za njegov život bilo određeno Sarajevo gdje je, kako je volio reći, "progledao i tu stekao sve svoje znanje", grad u koji je utkao svu snagu svog umjetničkog nadahnuća i kretivnosti.

I mada se afirmirao kao jedan od darovitijih pjesnika, svoju prvu knjigu poezije objavio je tek 2003. godine, povodom 25. obljetnice dramatičarskog debija na teatarskoj sceni. U početku svoje karijere posvetio se novinarstvu, bio član prve redakcije Sarajeva 202, a sarađivao je sa mnogim pisanim medijima, te bio stalni pozorišni kritičar Večernjih novina, kao i stalni saradnik Zajednice profesionalnih pozorišta BiH i urednik edicije "Prva izvođenja".

Svoj prvi dramski tekst "Vrh" ispisuje 1976. godine čija je praizvedba bila godinu dana kasnije na sceni Kamernog teatra 55, drama koja se već tada nametnula specifičnim oblikom dramaturškog kondenziranja misli i vremena, protkanih sonetima i rimama. Nakon toga, Plakalo piše drame "Iza šutnje" (1977.) i "Nit" (1982.), te "Phoenix je sagorio uzalud" (1984.), "Balada o ex šampion" (1985.), "Lutkino bespuće" (1990.), te 1992. godine "Sklonište" u saradnji sa Dubravkom Bibanovićem, "Memoari Mine Hauzen" (1995.), "Hazreti Fatima" (1999.) i "U traganju za bojom kestena" (2004.). U tom periodu piše i radio drame "Koncert za klavir i svjetlost" (1977.), "Preparirano proljeće" (1979.), "Balada o Modrinji"(1980.). Autorom je i libreta za muzički teatar "Omer za naćvama" i autor songova za predstavu "Kraljice" i "Oblačna nebesa".

Safet Plakalo bio je jedan od osnivača Sarajevskog ratnog teatra, zajedno sa Dubravkom Bibanovićem, Gradimirom Gojerom i Đorđem Mačkićem utemeljenog 17. maja 1992. godine, a koji je okupio glumce, umjetnike i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su zbog opsade na BiH morala obustaviti svoj rad. Prva premijera malog ratnog teatra bila je predstava Sklonište Safeta Plakala i Dubravka Bibanovića, 6. septembra 1992. godine, predstava koja je pokazala svu snagu duhovnog otpora protiv agresije i opsade grada i bila prvim ambasadorom i promotorom kulture Bosne i Hercegovine diljem svijeta. Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva od 12. januara 1993. godine SARTR postaje javna ustovna iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada, a Safet Plakalo biva imenovan za direktora. Za vrijeme njegovog petnaestogodišnjeg angažmana kao direktor teatra, SARTR je postao jedan on prestižnih bosanskohercegovačih teatara, repertoarski profiliran i prepoznatljiv po vrhunskim redateljskim i glumačkim ostvarenjima, te je 2003. godine Sarajevski ratni teatar dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.

Safet Plakalo bio je jedan od osnivača i Studija Lutkarstva Sarajevo i dao veliki doprinos revitalizaciji lutkarstva u Bosni i Hercegovini i za svoj angažman bio nagrađen nagradom za životno djelo Bijenala lutkarstva 2013. godine.

Plakalo je dobitnik brojnih nagrada, među kojima izdvajamo nagradu za najbolji dramski tekst na XXI susretima pozorišta BiH u Brčkom, te njemu posebno draga nagrada "Luka Pavlović" Udruženja teatrologa i pozorišnih kritičara BiH, kao i nagrada "Marko Kovačević" za teatarsku kritiku i teatarsku publicistiku na 49. Internacionalni teatarskom festivalu MESS.