Tim povodom je otvorena izložba rukopisa i djela iz fundusa Muzeja autora Zlatana Delića, kao i izložba originalnih plakata predstava Derviša Sušića, autora Nedžada Fejzića iz Zenice, a priređena je i pozorišna inscenacija djela Derviša Sušića na bh. teatarskim scenama autora prof.dr. Srđana Vukadinovića iz Tuzle.
Nakon toga je upriličen i okrugli sto, a o stvaralaštvu Derviša Sušića govorili su profesori i akademici Dževad Karahasan, Almir Bašović, Vahidin Preljević, Srđan Vukadinović.
"Najvažnije u opusu Derviša Sušića mi je egzistencijalizam. U vrijeme kada je ovdje pisao, bio je totalno suvremen, u dosluhu sa njemu sasvim suvremenim tokovima i zbivanjima u evropskoj književnosti. Osjećanje po kojem ste gurnuti u svijet, po kojem ste izloženi teroru postojanja i historije. Derviš je tu historiju, to osjećanje svijeta artikulirao i ispisivao u ovoj zemlji na ovom jeziku. Mislim da je to jedna od stvari koje mu mi ne smijemo zaboraviti", rekao je Karahasan.
Smatra da je Derviš Sušić jako zanemaren i vjeruje da bi pisac tog formata u svakoj normalnoj kulturi uživao visoko poštovanje, bio stalno prisutan u bibliotekama, na sceni, u knjižarama, da bi se o njemu organizirali razgovori, a Derviša Sušića jedva da neko spominje.
Teatrolog Nedžad Fejzić je došao do zanimljive činjenice, a to je da je uz Fadila Hadžića i Branka Čopića, Derviš Sušić jedan od najizvođenijih bh. autora i izuzetno je izvođen 70-tih godina, a od 80-tih naovamo gotovo da ga i nema na bh. scenama.
"Centralna pozorišna kuća Narodno pozorište Sarajevo, ima samo jednu jedinu izvedbu Derviša Sušića na svojim daskama. Jednostavno govoreći, to je zanemaren pisac bez obzira na to što je stavljen u lektiru, antologiju, u velike editorske pothvate, pisac koji očigledno svojim temeljnim poetičkim stavom i svojom antropologijom Bosne možda nije po volji nekim vlastodršcima, zato treba igrati Derviša Sušića", kazao je Fejzić.
Srđan Vukadinović je, govoreći o umjetničkom opusu Derviša Sušića, pored ostalog kazao da je riječ o autoru koji je dosta dugo bio u zapećku, kako za čitalačku, tako i za gledalačku publiku.
"To je umjetnička vrednota bh. dramske baštine i što sigurno može konotirati s nekim svjetskim vrednotama klasike, jer njegovi dramski tekstovi, iako se odnose na neke lokalne motive, lokalna sela, gradove, imaju univerzalni karakter koji govori o nečemu što je jedan opći problem našega društva, o moći i nemoći i odnosi se prema tome", naglasio je Vukadinović.
