Monodrama, koja je napisana prije nekih 30-ak godina, odigran je na ljetnoj sceni Centra za kulturu "Filip Višnjić".
Ovo je priča o jednom običnom, vrijednom čovjeku - radniku koji život samuje daleko od radnih kolega, bolestan i ogorčen.
Monodrama predstavlja priču o čovjekovoj sudbini koja ostavlja prilično gorak ukus, jer gledajući Sinišu Maksimovića koji sugestivno igra, vraćamo se u ono vrijeme prije 30 godina, pa ponovo u sadašnjost, i neminovno dolazimo do samo jednog zaključka - da se ništa nije promijenilo u odnosu prema običnom čovjeku, što je i glavna poruka ove monodrame.
Siniša Maksimović je vrlo uvjerljivo i nadahnuto saopštio gorku priču ispričanu mnoštvom gestova, glasovnih elemenata i odgovarajućom mimikom, sa manjim izmjenama u odnosu na orginalni tekst.
Maksimović je ovu monodramu sinoć izveo kao poklon ugljevičkoj publici u ime dugogodišnje uspješne saradnje, kao i tonac Kosta Pavlović iz Šapca koji je radio bez honorara.
Obojica su još jednom dali doprinos razvoju kulture u ovoj podmajevičkoj opštini.