Samostalna izložba bosanskohercegovačkog umjetnika Edina Numankadića, kojom se obilježava četrdeset godina njegovog umjetničkog djelovanja, otvorena je u Sarajevu 26. maja. Izložba je postavljena u impozantnim izložbenim prostorima Gazi Husrev-begove medrese, u Kuršumli medresi i Hanikahu, koji su svojim historijskim i kulturološkim sadržajem dali savršen kontrapunkt izloženim Numankadićevim djelima. Kustos izložbe dr. Zvonko Maković predstavio je retrospektivni prikaz Numankadićevih djela u prostorima Kuršumli medrese, dok postavku u prostoru Hanikaha čini postavka djela iz njegovog aktuelnog stvaralačkog ciklusa "Zapisi". Ime umjetnika Numankadića, značaj i kvalitet postavke i sami izložbeni prostori privukli su preko 10.000 posjetilaca, oko 1.000 na otvaranju i nekoliko stotina svakoga dana. Ovim je izložba Edina Numankadića potvrđena kao jedan od najznačajnijih likovnih i kulturnih događaja 2010. godine u Sarajevu.
Slijedeći praksu analitičkog sagledavanja izložbi u ciklusu "Velikani savremene svjetske i bosanskohercegovačke umjetnosti", Ars Aevi je u povodu otvaranja izložbe "Alhemija 1970-2010" Edina Numankadića, priredio i program u kojem su učestvovali prestižni regionalni eksperti, poznavaoci djela Edina Numankadića u proteklim decenijima, Zvonko Maković, Jerko Denegri i Irfan Hošić, uz generalnog direktora Projekta Ars Aevi Envera Hadžiomerspahića.
Dr. Zvonko Maković je u ovom projektu je preuzeo ulogu kustosa i, odabirom djela prikazanih u ovoj postavci i pratećim analitičkim tekstom, još jednom ukazao na najznačajnije aspekte Numankadićevog stvaralaštva u proteklih 40 godina kao i na njegovu ulogu u tokovima savremene umjetnosti u regionalnim okvirima. U svom izlaganju Maković je rekao da smatra smatra da je, pored ogromnog inovativnog doprinosa koji je Edo Numankadić donio bosansko-umjetničkoj sredini i šire, isto je toliko važno istaknuti činjenicu da je on, urastajući u već postojeće tkivo, zapravo ih afirmirao druge umjetničke ličnosti, poput Behaudina Selmanovića,i pokazao ih na nov način, isključujući njihovu anegdotalnost, njihovu narativnu sferu i koncentrirajući se upravno na sliku kao koncept. Kako kaže, ovom postavkom Maković je želio ukazati na to koliko je Edo Numankadić, u ovom krajnje reduciranom uvidu u njegovu djelo sa nekih tristotinjak izloženih radova, svjedočio sebe i umjetnost kroz četrdeset godina, a sam se, kao kustos, našao u poziciji režisera, koji treba vizualizirati nečiji tekst, koji treba staviti na scenu neku riječ.
Na molbu prisutnih da učestvuje u razgovoru te na postavljena pitanja odgovori, Edin Numankadić je ispričao priču o čuvenoj bosanskohercegovačkoj slikarici Mici Todorović, koja je nakon što je dobila AVNOJ-evu nagradu, tada najveću nagrade u bivšoj Jugoslaviji, izbjegavala razgovore o svojem djelu i na kraju se novinarima obratila riječima: "Gospodo, sve sam rekla na slikama. Nemam ništa više da kažem".
Ova izložba pripada ciklusu izložbi "Velikani bosanskohercegovačke i svjetske umjetnosti" koju je Ars Aevi je započeo 2001. godine, izložbom "La Porta dello Specchio" (Vrata ogledala) Michelangela Pistoletta (Italija). Ars Aevi je, zatim, u periodu 2001. i 2002. godine ostvario izložbe Richarda Nonasa (SAD), IRWIN-a (Slovenija), Daniela Burena (Francuska), Josepha Kosutha (SAD), Josepha Beuysa (Njemačka), Bizhana Bassirija (Iran-Italija), te 2004. godine publici prezentirao sad već historijski zabilježenu instalaciju Jannisa Kounellisa u sarajevskoj Vijećnici. Paralelno sa programom predstavljanja utemeljitelja svjetske likovne scene u Sarajevu, Ars Aevi je razvio i liniju djelovanja koja obuhvata samostalne izložbe bosanskohercegovačkih umjetnika, osnivača Kolekcije Ars Aevi, koji su dali snažan doprinos svjetskim likovnim strujama. Kroz ovaj ciklus u Sarajevu su od 2003. godine priređene izložbe Jusufa Hadžifejzovića "Depografija strašila" (2003), Maje Bajević "Home Again" (2006) i Deana Jokanovića Toumina "Linija kao dimenzija prostora" (2007) te izložba Brace Dimitrijevića na Venecijanskom bijenalu (2009). Samostalna izložba Edina Numankadića, takođe osnivača Kolekcije Ars Aevi, posljednja je u ovom ciklusu.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
