U gradu okruženom brdima uvijek je nešto ispod nečega...
Do dolaska Austro-Ugarske Sarajlije nisu poznavale riječ park. To ne znači da nije postojao odnos prema prirodi, naprotiv - svaka je kuća imala avliju punu cvijeća i zelenila, a po mogućnosti u avliji bi tekla i voda, koja je upotpunjavala ugođaj. Slično su izgledala i groblja – puna raznog cvijeća i drveća. Putopisci su opisivali ljepotu sarajevskih bašči, poredeći ih sa rajskim vrtovima.
Grad nekad liči na druge gradove...
Prvi zvanični parkovi nastali su na površini dva stara mezarja: Čekrčinica i Šehitluci. I danas su sačuvani, a poznati su pod imenima Veliki i Mali park. Prve parkove evropskog tipa, a u skladu sa svojom tradicijom, Sarajlije su nazvali 'narodne bašče'.
...nekad je tih i skladan...
Na jednoj od najprometnijih sarajevskih raskrsnica, na mjestu gdje završava centar grada, nalazi se Ali-pašina džamija. Ova mala džamija, sagrađena 1561, zadužbina je Gazi Ali-paše, visokog činovnika Osmanskog carstva, porijeklom iz Sarajeva. Harmoničnost ove džamije već na prvi pogled fascinira promatrače, a upravo zbog tih skladnih proporcija spada u remek-djela klasične osmanske arhitekture na Balkanu.
...nekad veseo i nasmijan...
"Ako preduzmete jedno zamišljeno putovanje Sarajevom, imajući na umu prostor i vrijeme, mogli biste riješiti mnoge zagonetke vezane uz ovaj grad; osvijetliti sudbine ljudi, mjesta i građevina; bolje razumjeti događaje i možda zavoljeti Sarajevo. Ako, pak, stvarno posjetite Sarajevo, možda ga nećete sasvim razumjeti, ali ćete ga zasigurno zavoljeti." Valerijan Žujo
...nekad jednostavno lijep...
"Sarajevo je... Ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu budućnost, istoriju prošlih i budućih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojčice, tako i zrele žene, kako i djevojčuljci, tako i brižne starice..." Aleksandar Hemon
...kada se igra derbi – uzbudljiv...
Sarajevo je, između ostaloga, i grad sporta, a i sportski centar države. U košarci ne postoje ozbiljniji rivali, i cijeli grad bodri sarajevsku Bosnu, koja je 1979. godine bila i prvak Evrope. U fudbalu je nadaleko poznat sarajevski derbi koji igraju Željezničar i Sarajevo. Dva tima, jedan sa Grbavice, a drugi sa Koševa, na dan derbija grad podijele u dvije boje – plavu i bordo. Željezničar je osnovan 1921, a Sarajevo 1946. godine. Derbi je odigran blizu 100 puta, a omjer pobjeda i poraza gotovo je izjednačen. Navijačke skupine Manijaci i Horde zla najpoznatije su u državi i među njima vlada veliki rivalitet. Čak i oni koji ne prate fudbal, kad-tad su se u Sarajevu morali opredijeliti za jedan od ova dva tima.
...grad u kojem ćete se uvijek dobro zabaviti.
Na bini Doma mladih prve koncerte održali su mnogi bendovi: Indexi, Bijelo dugme, Zabranjeno pušenje, Crvena jabuka, Plavi orkestar itd. Upravo oni su predstavnici poznate sarajevske muzičke scene, koja je bila okosnica jugoslavenskog roka. Pjesme ovih bendova pjevuše i danas sve generacije, a često se to nostalgično okretanje prošlosti stavlja kao protuteža masama neodoljivom turbo-folku. Muzička scena u Sarajevu posljednjih godina se obnavlja, i nekoliko bendova (Letu štuke, Skroz, Sikter, Dubioza kolektiv) ponovo vraća gradu imidž koji je imao prije – imidž grada u kome je ispred svega dernek i dobra muzika.
Sarajevo-x.com u serijama objavljuje fotopriču iz monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta'. Autor knjige je Jasminko Halilović, a koautori su Nihad Kreševljaković, Zijah Gafić, Haris Čalkić, Anida Krečo i Milomir Kovačević. Priča o Sarajevu je ispričana nizvodno, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. Sljedeći dio čitajte u četvrtak. Luksuzna dvojezična monografija objavljena je u organizaciji Udruženja Urban. Više informacija na
www.sarajevomycity.com. Preuzimanje fotografija ili teksta nije dozvoljeno bez saglasnosti autora.
