{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Šou poremećene realnosti

S
7.11.2008. u 10:34
0
30
Šou poremećene realnosti
0
Šou poremećene realnosti
Kao šlag na pokvarenu tortu, na naše televizijske ekrane nametnuta je prava poplava jeftinih programa realnosti koji umjesto da pobude pažnju, stvaraju daljnju averziju prema domaćim televizijskim stanicama. Te stanice kao da svoje gledaoce drže za maolumne pa ne znaju da gledaljstvo dobro zna i za veliku braću i sve ostale umotvorine televizijskog zgubidanstva, pa osiromašnoj publici nude nešto još siromašnije. Nešto već viđeno i od čega prosječnom čovjeku, zbog količine gluposti, može samo biti muka.
Piše: Asim Bešlija

Način rješavanja od mnogobrojnih reality show programa mogao bi biti jednostavno, kao što mnogi sugeriraju, prebacivanje na drugi televizijski kanal. Ali glavno je pitanje - na koji? Naime, i javni televizijski servisi i privatne TV stanice 'obogatile' su svoju ponudu praćenjem života nepoznatih i polupoznatih osoba kojima bi mi trebali biti toliko oduševljeni pa slati hiljade sms poruka da glasamo za onoga ko će biti izbačen iz kuće. Kakvo uzbuđenje! Onom prosječnom gledaocu ne ostaje ništa drugo nego da prebaci na drugi televizijski kanal, ali na onaj iz susjedne države! Pouzdano se zna za mnogo onih koji bogu zahvaljuju što postoji Nova TV ili Hrvatska državna televizija pa se ima barem nešto normalno gledati u kablovskom sistemu, a da je na razumljivom jeziku.

Veliki mama i tata, brat i amidža

Najnoviji talas emitiranja razoraznih reality show programa definitivno pokazuje jednu stvar – koliko ograničeni urednici na televizijskim stanicama podcjenjuju svoje gledatelje, smatrajući da ih sto posto mogu kupiti za jeftine pare. Jer inače kako objasniti da se takve 'limunade' uopšte mogu pojavljivati na kanalima televizija koje za sebe tvrde da su ozbiljne. Kao da su mnogi zaboravili da su ovakvi koncepti odavno isprana stvar i da se malo koga može ubijediti da je to nešto novo, nikad viđeno na ovim prostorima ili nešto što će nam toliko podići adrenalin da će nam trebati tablete za smirenje. Međutim, ispostavlja se da nam radije trebaju tablete za mučninu nakon što pogledamo to reality dosađivanje i ispoljavanje netalentovanosti kod svih tih stanovnika kuća zabačenih u 'pitomoj divljini' ili u srcu urbanosti.

Sve je tu ispreturano. Oni koji bi trebali da šute jer su stvarno dosadni, oni pričaju. Oni koji bi trebali samo pjevati, izvode umjetničke figure, a oni koji nisu lijepi takvima se prave. I onda je to reality show. A tek ono što se pred te 'interesantne ličnosti' stavlja kao zadatak na kojem će izgubiti ili dobiti bodove, jednostavno je poražavajuće. Kao da se radi o lošem prevodu nekog originalnog scenarija prilagođenog skromnim budžetima ovdašnjih televizija.

I definitivno najviše zapanjujuća je ta galerija likova koji su odabrani da zabavljaju mase gledatelja. Nevažno je što su ti likovi anonimusi i što možda bar i na ovaj način mogu steći neku željenu popularnost i novac, jer zašto bi inače bili tu, već je mnogo važnije što se ne radi ni o kakvim osobenim ličnostima koje bi nas svojim primjerom nečemu mogle podučiti, pa makar to bila i zabava. Pa kad se i zabavljaju, ti ljudi su toliko neatraktivni da je ponekad potrebno uzeti neki doping da bi se malo nasmijalo ili možda pokušalo shvatiti o čemu se ovdje radi.

Teško je shvatiti da je nekome avantura od koje krv vri hodanje po nekoj livadi i pomaganje nemoćnim ostarjelim pjevačicama da se popenju uz brežuljak, ili izležavanje na kauču i pokazivanje bujnih grudi. Ako možemo govoriti o trijumfu osrednjosti ili najnižih vrijednosti, onda je to sigurno ovo.

Bolji je parlament

Šteta je, naime, što su se TV stanice odlučile na novu vrstu reality show-a, a zanemarile su svijet koji nas okružuje i koji je daleko dramatičniji, izazovniji, tragikomičniji i smješniji. Na primjer, javni servisi su ukinuli direktne prenose sjednica brojnih parlamenata na kojima se moglo čuti i vidjeti mnogo zanimljivijih stvari. Političari koji bez treptaja prazne budžete napunjene našim poreznim uplatama, spavaju, zijevaju, čitaju novine, pišu sms poruke, pričaju gluposti, svađaju se, i pokazuju svoj idiotizam i neznanje. E, to su stvari koje bi jednom običnom Bosancu i Hercegovcu baš pokrenule brže kolanje krvi u venama i natjerale ga da počne razmišljati, a uz to se malo i zabavi.

Ali ne, osim što je pokraden, osiromašen i ojađen, sada žele da ga naprave i glupljim i uvjere da to upravo to što on treba za relaksaciju - šok doza ispraznosti i glupiranja. Pa je možda i shvatljivo što je taj naš prosječni gledalac gotovo izluđen jer mu se polako počinju priviđati velike mame i tate, velika braća i sav ostali šljam koji zavlači ruku u njegov novčanik.

I što mu se kao vrhunac vrijednosti u televizijskom prime timeu serviraju programi od kojih može biti još izbezumljeniji.

Taj medijski teror zdravog razuma kao da je svojevrsni pečat sveukupne površnosti društva i nemoći i neznanja da se kao u svakoj iole normalnoj zemlji, promoviraju istinske vrijednosti kojem svakom čovjeku potencijalno mogu predstavljati napredak.

No, čini se da je bitnije od svega da se dobro ugojeni medijski šefovi za male pare dodatno obogate jer je odgovornost prema javnosti ovdje već odavno zaboravljena kategorija. Javnost je, naime, ta jedna bezlična masa od koje samo treba uzeti pare. Pod budnim okom Velikog Tate.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: