Deset lakih komada sa...
0

INTERVJU / Merima Cviko: Svakodnevno unosim vedrinu i osmijeh u domove gledatelja

Razgovarala: Edita Gorinjac
Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com
(Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Merima Cviko, široj publici možda poznatija kao Merima Burza, jedna je od mnogih mladih djevojaka koje su se okušale u reality emisijama, ali ona se sve do sada održala na TV ekranima. Trenutno radi kao voditeljica na TVSA, a za Sarajevo-x.com govori o svom braku, poslu koji je ispunjava, o sebi onakvoj kakva je iza kamera...

Prvi put na TV ekranima gledaoci su te vidjeli u OBN-ovom reality showu "Multitalenti". Je li to odredilo tvoj budući televizijski angažman ili je televizija i odranije bila tvoj cilj?

Još kao djevojčici želja mi je bila da postanem pjevačica ili glumica, ma, mislim, kao svim djevojčicama. Prijavila sam se na ovaj reality show na nagovor moje mame i, eto, uspjela. Nestao je strah od pojavljivanja pred publikom i kamerama, tako da sam možda i logično po završetku srednje škole upisala žurnalistiku i zaposlila se na televiziji.

Na OBN-u si vodila emisiju "Hey Music", na TVSA si angažovana u nekoliko emisija, između ostalih i kao voditeljica "Dobrih vibracija". Jesu li se "lagane" emisije nekako same nametnule u tvojoj karijeri ili je to tvoj izbor?

Moj voditeljski posao je počeo u emisiji "Hey Music", pronašla sam sebe u muzici. Nakon angažmana na OBN-u, dobila sam priliku raditi sa vrhunskim profesionalcima na TVSA. Uredništvo moje matične TV kuće je odlučilo da sam predodređena za laganije emisije. I ja naprosto uživam, ispunjena sam, presretna.

Šta je to što jednu voditeljicu čini dobrom u njenom poslu, moraš li se jednostavno roditi za to ili je ipak sve stvar volje za učenjem? Je li fizički izgled prioritet?

Dobar voditelj je isto što i dobar novinar. Mislim da jedno bez drugog ne ide. A prijatan fizički izgled, ili bolje rečeno fotogeničnost, je ono što mislim da imam i ja, i zahvaljujući majci prirodi nadam se da svakodnevno unosim vedrinu i osmijeh u domove naših gledatelja.

Okušala si se i u ulozi manekenke na reviji "Fashion is Alive II" Adnana Hajrulahovića Haada. Koliko trošiš na modne krpice i da li ti to što moraš uvijek biti dotjerana zbog posla predstavlja opterećenje ili zadovoljstvo?

Nisam rob modnih marki. Kupujem ono što moji finansijski prihodi dozvoljavaju. Mada, naravno, imam u svom ormaru i "skupljih" krpica. Kad nisam na ekranu, volim onu neku opuštenu varijantu, traperice, majica i patike, ili baletanke. Za svaku emisiju potrudim se, zahvaljujući stručnim saradnicima, izgledati lijepo i uredno.

Nedostaje li ti tvoje rodno Livno, koliko često posjećuješ porodicu i da li ti posao ostavlja dovoljno prostora za njih?

U Livno ne stižem ići svaki mjesec, a jako bih željela. Međutim, redovno se čujem s mamom, a navikla sam se da već nakon razgovora s njom imam osjećaj kao da sam svaki dan uz svoju porodicu.

Prije nekoliko mjeseci si uplovila u bračne vode sa članom hora "Hazreti Hamza" Edinom Cvikom. Imaš li neku svoju definiciju braka? Šta to jedan brak čini kvalitetnim?

Da, da. Prije sedam mjeseci izgovorila sam ono najvažnije "DA" u životu. Nemam neku definiciju braka, ali za mene je brak davanje, ulaganje...

Uzela si muževo prezime. Znači li to da si tradicionalna žena? Kako se snalaziš u kuhinji i da li si jedna od onih koje se uvijek potrude da skuhaju mužu ručak?

(Smijeh) Tradicionalna žena? Pa i jesam. U kuhinji se odlično snalazim zahvaljujući svojoj mami koja je vrhunska kuharica, tako da sam imala od koga da učim i naučim. Kuham sve i svašta, a preferiram bosansku kuhinju.

Kako provodiš slobodno vrijeme i koliko ga uopće imaš?

Slobodno vrijeme provodim najviše sama. Odmaram u večernjim satima. Kad stignem, družim se sa prijateljima.

Voliš li noćne izlaske ili su ti sati sada ipak rezervisani za supruga i uski krug prijatelja?

Više vremena provodim sa suprugom, jer nisam neki ljubitelj noćnih izlazaka. Tip sam za dnevnu šetnju i završavanje obaveza.

Bila si meta pljačkaša na ulici u Sarajevu. Tada si dobila i nekolko teških udaraca, dok su ljudi stajali sa strane i gledali. Kakvo je tvoje razmišljanje o takvim ljudima i da li se svi isuviše brinemo samo za sebe?

Nerado se sjećam tog događaja i to što se meni desilo može se dogoditi svima nama. Zaista moramo biti svjesni gdje i u kakvom vremenu živimo. Pomažimo i drugima. Tu kobnu večer da nije bilo dvojice momaka koji su sebe izložili opasnosti i spasili me, ko zna kako bi se sve završilo.