Goran Bogdan u ulozi života: Brutalna priča o borbi za skrbništvo čovjeka u Srbiji
Premijerno prikazan na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu u programu Panorama, gdje je odnio nagradu publike, kino život i uspjeh filma "Otac" uvelike je zasjenjen pandemijom koronavirusa. Radi se o slučaju koji je potresao Srbiju prije nekoliko godina, kada su suprugu Đorđa Joksimovića odveli u psihijatrijsku ustanovu, kada je navodno uhvaćena u namjeri da njihove tri kćerke udavi u rječici Ždraljici. Nakon toga djeca su smještena u hraniteljsku porodicu, a onda je započela očeva mukotrpna borba da dobije djecu natrag.
U sklopu protesta Vladi Srbije četiri puta je prešao pješke put od Kragujevca ka Beogradu, a ljudi koji su se susretali s njim su mu davali vodu. U posljednjem od ukupno četiri puta, koliko je protestovao pred zgradom Vlade Srbije, proveo je 22 dana. Reditelj Srdan Golubović nije ostao imun na priču o tome kako je država oduzela djecu jednom čovjeku koji se bori za golu egzistenciju i odlučio je snimiti film o Joksimovićevim nadljudskim naporima da bude sa svojom djecom, što je uključivalo i put kroz šume "na kruhu i vodi".
Scenarij je napisao zajedno s hrvatskim rediteljem Ognjenom Sviličićem ("Armin", 2007., "Takva su pravila", 2014.). Film "Otac" donosi ponešto izmijenjenu verziju priče, u kojoj je supruga Biljana Stojković (Nada Šargin) pokušala izvršiti samoubistvo protestnim polijevanjem benzinom i pokušajem da se zapali, a umjesto tri kćerke, otac u istoimenom filmu ima sina i kćerku koje igraju Muharem Hamzić i Ajla Šantić.
Uprkos Nikolinim naporima i brojnim molbama, čelni ljudi centra za socijalni rad odbijaju da mu vrate djecu i njegova situacija postaje beznadežna. Ali, kada otac uvidi da su socijalni radnici korumpirani i zarobljeni u birokratiji sistema u kojem nema više nikakvih vrijednosti, u pasivnom najamnom radniku budi se životinjski instinkt i inat koji će ga nagnati da putuje kroz cijelu Srbiju. U očaju, s nogama punim krvavih žuljeva, pa čak i u okršaju s vukovima, neće odustati od namjere da ponovo sam odgaja svoju djecu.
Kraj filma "Otac" je izveden na način da nema sretan završetak, ali da ipak nudi neku nadu, iako Đorđe Joksimović nakon niza godina mukotrpne borbe još uvijek nije dobio svoju djecu natrag, a koja su mu oduzeta zbog siromaštva. Paradoksalno, stanje u istoj toj državi je uzrok situacije u kojoj se nalaze brojni ljudi, pa Joksimović nije usamljen slučaj. U državi u kojoj čovjek ne može živjeti od svog rada apsurd je doveden do krajnjih granica ukoliko čovjeku i kada jedva može preživjeti od svog rada, nije dozvoljeno da živi sa svojom djecom.
Film "Otac" je nastao kao regionalna ko produkcija u kojoj su učestvovale i bosanskohercegovačke filmske snage, film je podržala Fondacija za kinematografiju, a među producentskim imenima nalazi se ime i sarajevske producentice Amre Bakšić-Čamo. Za ulogu oca Bogdan je smršavio čak dvadeset kilograma.
Bogdan je jedan od najtalentovanijih i najzaposlenijih regionalnih glumaca, sa zavidnom karijerom u inostranstvu. Nakon niza uloga u domaćim televizijskim serijama i produkcijama, zapao je za oko američkim casting menadžerima, dobivši ulogu u jednoj od najpopularnijih crnohumornih serija "Fargo" u produkciji FX-a, zaigravši pored Ewana McGregora.
Uloga Nikole jedna je od Bogdanovih najkompleksnijih uloga, a slobodno bi se moglo reći da se radi o njegovoj ulozi života. Prvobitno, uloga oca je bila namijenjena prerano preminulom glumcu Nebojši Glogovcu, s kojim je Srdan Golubović već sarađivao na projektima "Klopka" (2007.) i "Krugovi" (2013.). Podsjećanja radi, "Krugovi" su inspirisani slučajem Trebinjca Srđana Aleksića koji je mučki pretučen do smrti kada je u ratu pokušao zaštititi svog prijatelja Alena Glavovića od bezrazložnog maltretiranja. Film je također prikazan na Berlinskom filmskom festivalu, a glavne uloge u ovom zapaženom projektu su povjerene Vuku Kostiću i Leonu Lučevu.
Film "Otac" je slika balkanskih zemalja opustošenih siromaštvom, korupcijom i nekompetencijom vladajućih struktura, što "običnog" čovjeka tjera u ludilo, očaj i prisiljava na radikalne poteze, što rezultira beznadežnim situacijama u kojima se ljudi koprcaju kao u živom blatu.
