{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Njujorčanka s adresom u Goraždu želi vidjeti još svijeta kroz objektiv svoje kamere

28.11.2015. u 13:33
506
96
Njujorčanka s adresom u Goraždu želi vidjeti još svijeta kroz objektiv svoje kamere
506
Džejna Radmilović je najveći dio života provela u Americi, u New Yorku, ali se vratila s roditeljima u domovinu. Završila je studij na Američkom univerzitetu u BiH, grafička je dizajnerica i radi u štampariji u Goraždu. Njen san je da ima vlastiti studio i vidi još svijeta kroz svoj objektiv. Sada to čini iz hobija, ali je sve više traže.
Džejna je imala svega četiri godine kada je s roditeljima 1997. napustila BiH. Rođena je u vrijeme rata i ne sjeća se onih najtežih trenutaka u prvim godinama života. Sva sjećanja su vezana za obećanu zemlju.

"Moji roditelji Sehija i Džemail su odlučili da idu u Ameriku poslije rata, željeli su bolju budućnost. Živjeli smo u New Yorku. U Americi još uvijek imam mnogo prijatelja i familije, nedostaju mi i mnogo sam ih poželjela. New York je nešto specijalno, svijet za sebe. To je jedan ogromni skup različitosti, ljudi, kultura i nacionalnosti koji žive u harmoniji. To ga čini unikatnim. Nikad ne spava i nikad nije dosadno. Sretna sam što imam jedno takvo životno iskustvo. Nedostaje mi, ali kad bih opet tamo otišla i Goražde bi mi nedostajalo, svaki grad je poseban na svoj način", priča za Klix.ba Radmilović.

Njeni roditelji su odlučili da se vrate u Bosnu jer ih je, kaže, želja uvijek vukla prema kući.

"Cijelo moje djetinjstvo i najveći dio života vezan je za Ameriku, dok moji nisu počeli ići u posjete preko ljeta u Goražde. Meni je uvijek bilo fino kad god smo došli da vidimo familiju jer je tempo života ovdje puno sporiji nego u Americi, ovdje narod zna da uživa i ćeifi. Meni je to bilo zanimljivo jer u Americi svuda imaš uzeti 'coffee to go' i rijetko ko sjedne da popije kafu, a ovdje je kafa ćeif iako ja, recimo, ne pijem kafu", kaže Džejna, pojašnjavajući kako je razlika između BiH i Amerike drastična u svakom smislu.

U vrijeme kada je trebala početi studirati i već izabrala fakultet u Americi, otac joj je predložio da se vrate u BiH.

"Ispričao mi je da postoji Američki univerzitet u Bosni (AUBIH), a ja uopće nisam znala bosanski jezik, jedva sam razumjela i pomalo sam pričala bosanski pa mi se u početku nije baš dopadalo da se vratim. Kad smo saznali da su predavanja na engleskom jeziku to je već bilo lakše. Razmišljala sam da je bolje otići i upoznati još svijeta nego ostati tu gdje mi je poznato sve", prisjetila se.

Mlada djevojka sa porodicom danas živi u naselju Crkvine, nekoliko kilometara od Goražda. Sretna je, kaže, u njihovom prekrasnom domu, uživa u prirodi i najviše vremena provodi uz svoju kameru. Završila je grafički dizajn na AUBIH pa danas radi kao grafička dizajnerica u štampariji u Goraždu.

"Četiri godine na fakultetu sam imala divne profesore i kolege, koji su mi pomagali u učenju jezika. Prvu kameru sam dobila za 16. rođendan, fotografisala sam svašta, kamenje, lišće i hranu, životinje, sve je nekako zanimljivije kad počinješ fotografisati. Tada uopće nisam pomišljala da će neko od mene tražiti da im slikam jedan od najvažnijih dana u životu. Ja sam i na fakultetu imala divne profesore koji su me hrabrili da radim ono što volim. Jedan je fotograf Dejan Vekić, on me naučio dosta o kameri i sticanju sigurnosti u sebe a drugi je poznati grafički dizajner Anur Hadžiomerspahić, koji je utjecao na to da uvijek dam 110 posto sebe u ono što radim i uvijek je nama studentima govorio 'To može bolje ..', tako da se uvijek trudimo da budemo bolji", priča Džejna.

Kaže da je oduvijek imala veliku ljubav za fotografiju jer joj kamera ostavlja mogućnost da zaledi neki momenat i da on zauvijek traje.

"Prve fotografije sam napravila na svadbi mog rođaka za prvi maj ove godine. Tada je počelo to sa fotografisanjem svadbi, ali ne slikam samo svadbe, volim slikati sve, portrete, rođendane... Ovdje u Goraždu nema puno ljudi koje poznajem tako da mi je drago kada me zovu, ali mali je grad pa se svi čude ko sam ja sa fotoaparatom. A mene čini sretnom kad me neko pozove da slikam svadbu, puno mi znači, jer kroz fotografije ja govorim njihovu priču. Uvijek kažem mladoj, ti ćes uzeti i vjenčanicu i tortu i muziku, ali to ništa nećeš imati sutra samo ćeš slike imati cijeli život, to su lijepe uspomene", kaže Džejna.

Džejnine fotografije su prirodne i klasične, takve ih voli, jer objašnjava kako svi danas mogu koristiti Photoshop, dok nju privlače prirodne fotografije.

"Volim slikati sve, sve što je važno i što se možda čini nevažno, detalje, familiju... Kroz fotografiju imam mogućnost uraditi nešto nevjerovatno, za taj trenutak, sve se zaledi, tu smo samo ja, aparat i ono što slikam, pa to bude fotografija tog momenta, koji se ne može više nikad na isti način ponoviti", istakla je.

Kaže kako je u njenom životu uvijek bilo osoba koje su je podržavale i inspirisale te najradije provodi vrijeme s prijateljima i u prirodi. Tako ima i najviše vremena za sanjarenje.

"Noćni život me nije nikada privlačio, tako da slabo izlazim, više volim prohodati u prirodi jer to me najbolje inspiriše. Goražde je fino i mirno mjesto, ali sam još mlada da odlučim gdje bih voljela živjeti. Voljela ovaj hobi pretvoriti u posao, jer najvažnije je raditi ono što voliš. Voljela bih u budućnosti otvoriti svoj studio i vidjeti još svijeta kroz svoj objektiv", kaže Džejna.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: