{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Originalne "Vrisak" kreacije Ane Lazić, bunt protiv uniformisanosti

1.10.2014. u 22:11
30
29
Originalne "Vrisak" kreacije Ane Lazić, bunt protiv uniformisanosti
30
Banjalučanke su oduvijek važile za žene sa stilom. Međutim, njihova sve učestalija uniformisanost navela je Banjalučanku Anu Lazić, da počne samostalno da izrađuje jedinstvene kreacije pod simboličnim nazivom “Vrisak”.
Vrisak je, navodi Ana, “djelo kreativca u pokušaju”, gdje se pomalo na ironičan način stvaraju novi komadi odjeće i nude javnosti na procjenu. Naziv je inspirisan rečenicom koju često čujemo u vidu komentara na odjeću koja odudara a to je :"Ma, vrišti ti da majica." a vrisak je često i neartikulisan zvuk koji privlači pažnju. Nalazi se u početnoj fazi razvoja gdje se tek izgrađuju tehnike izrade komada odjeće i stvara tržište.

Osim majica u asortimanu se nalaze i duksevi, cekeri, trakice za glavu, te ljetne suknjice, a Ana za toplije dane sprema i kape. Svaki komad odjeće nosi neku svoju poruku koja ga čini jedinstvenim.

“Majice sam počela da radim prošle godine, prvo za sebe i svoje drugarice, a kasnije se to raširilo na širi krug i dalje. Kako su natpisi na majicama i cekerima, kao i motivi često drugačiji od svakodnevnih, lako se primjećuju, izazvaju reakciju i samim tim ostvaruju svoj cilj. Svaki natpis predstavlja određen vid bunta i predstavlja često opis karaktera onog koji nosi komade iz Vrisak kolekcije. Posebno mi je draga majica sa natpisom ,'Makse seljanko' koja je direktan odgovor na ,'Selin' majice masovno nošene ljetos”, priča Ana za Klix.
Od materijala najviše koristi pamuk, jer je najugodniji za nositi, a s obzirom da je sva odjeća većinom namjenjena za dnevnu varijantu, Ana se trudi da to bude nenaporna odjeća, laka za kombinovanje za opušteni i urbani stil oblačenja.

“O današnjem stilu Banjalučanki malo je diskutabilno pričati, jer nažalost većina njih smatra da je finansijska situacija presudna da bi neko imao stila. Naprotiv, stil je nešto što se ne kupuje, a parola da je uvijek lijepo ono što je skupo pada u vodu. Način oblačenja direktno je povezan u većini slučajeva sa načinom života djevojke, njenim interesovanjem za umjetnost, muziku, mjesta na koja izlazi ili slično. Samim tim, u našem gradu imamo više, slobodno mogu reći, modnih grupacija. Najupadljivije su one koje slijepo prate modne trendove i izloge butika masovne potrošnje te posjeduju od nakita do obuće skoro pa sve što isi nude. Tako možemo sresti u gradu mahom isto obučene cure, kao da su došle sa nastupa ritmičke sekcije. Mislim da je ključno samopouzdanje u oblačenju, kao i to da se kompleksi zanemare i pusti mašti na volju”, ističe naša sagovornica.

Ana smatra da novac nije presudan faktor za dobru odjevnu kombinaciju.

“U zabludi su oni koji smatraju da je novac presudan faktor za dobru odjevnu kombinaciju, često skup komad odjeće dobije smisao tek kada se pokaže u javnosti i ljudi kupuju skupu odjeću da bi im postala statusni simbol. Ponuda odjeće je raznolika i svako ima mogućnost shodno svom budžetu i ukusu da stvara vlastite kombinacije. Mislim da je ideja najbitnija u tome, kao i smjelost da se ignorišu negativni komentari na ono što se nama dopada. Obično kirtikuju oni koji nisu u stanju da sami sebi izaberu odjeću nego su robovi trendova”, priča Ana.

Ona dodaje da je u Banjoj Luci, teško živjeti od kreativnog rada, koji je za razliku od nekih mjesta ovdje slabo cijenjen.

“Takva situacije direktno je povezana sa stanjem u društvu generalno, gdje većina ljudi se bavi pukim preživljavanjem, a kupovina odjeće im predstavlja luksuz. Opet, sve što radim trudim se da cijene budu u skladu sa budžetom ciljne grupe, da budu pristupačne i ne prelaze u neki nivo protiv kojeg se između ostalog Vrisak i bori. Želja svakog kreativca jeste pokretanje nekog mini biznisa, samostalne radnje i slično, za to nažalost treba mnogo novca i predstavlja rizik s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju u gradu. Kao dodatni posao, predstavlja idealnu priliku da se u slobodno vrijeme na neki način umjetnički izrazi i zaradi dodatni džeparac”, priča Ana.

Anine kreacije nose mnoge žene, bez obzira na starosnu dob, a obično su to djevojke koje shvataju poruku svega što ona radi.

“Najčešće su to djevojke od 15. godina do starijih gospođa, Vrisak populacija je šarolika generacijski. Obično su to djevojke koje shvataju poruku svega što radim, jer zašto da stavljam motive popularnih modnih marki na majicu, šijem njihov logo i slično. Samim tim njih kopiram, podržavam pirateriju i stvaram prividnu sliku da sebi neko može priuštiti preskupu majicu koja je "prošla kroz moje ruke" Dakle, mušterije su svi oni koji su protiv takve pojave u oblačenju”, objašnjava naša sagovornica, te dodaje da se uvijek trudi da duksevi i majice budu ugodni za nošenje.

“Trudim se da budu kvalitetne majice i duksevi koji će biti ugodni za nošenje i postati omiljeni komad u ormaru mušterije. Cijene variraju od modela, kao i detalja koje šijem i radim na njih. Cekeri sun npr. od sedam do petanest KM, trudim se da sve cijene budu u skladu sa ekonomskom situacijom većine mušterija. Cilj mi je da ne dolazi do poskupljenja, a da usavršim grafički dio i štampu na sve što radim”, priča Ana za Klix.

Ona dodaje da joj je želja jednoga dana da otvori Vrisak radnju punu stvari koje pravi, te da će se u budućnosti truditi da njen rad postane prepoznatljiv.

“Ako me ne izda inspiracija i stvori se finansijska mogućnost, želja mi je da otvorim Vrisak radnju sa mnogo stvari koje će biti puna stvari sličnih ovome što sada radim. Završila sam prirodno-matematički fakultet u Banjoj Luci, volim svoj grad i zaista želim da ostanem ovdje i provedem radni i životni vijek. Smatram da uprkos teškoj situaciji treba zadržati optimizam i shodno svojoj mogućnosti i profesiji truditi se da bude bolje. Kako sam tek počela da djelujem u ovoj oblasti, trudiću se da izgradim svoje mjesto i da moj rad postane prepoznatljiv”, ističe Ana za kraj razgovora.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: