Kamenorezački zanat: Kupci ponekad imaju čudne zahtjeve, ali svaki spomenik ima simboliku
Klesari stećaka, prvih nadgrobnih spomenika, su nazivani kovačima ili dijacima, a danas nadgrobne spomenike izrađuju kamenoresci koji su nastavili čuvati zanat izgradnje nadgrobnih spomenika. Dolaskom Osmanlija na područje Bosne i Hercegovine počinje izrada muslimanskih nišana, a postoji nekoliko primjera gdje su prvi sljedbenici islama u Bosni zadržali kršćanske i bogumilske načine obilježavanja mezara.
Na području Zenice, prvi nadgrobni spomenici su pravljeni u zeničkom naselju Mošćanica, gdje su kamenoresci izvlačili mošćanićki sedra kamen na koji su ručno ispisivali ime, prezime, godinu rođenja i smrti osobe za koju je spomenik pravljen.
Deni Begović, kamenorezac zeničke firme DN graniti, govori kako je porodični biznis izrade nadgrobnih spomenika poslije rata počeo njegov otac koji je ručno izrađivao spomenike.
"Svi kamenoresci u Zenici svoj posao izrade spomenika počeli su u zeničkom selu Mošćanica gdje je ovo stari zanat. Ljudi bi odlazili do majdana mošćanićkog sedrastog kamena koji bi lomili na manje dijelove, a zatim ručno obrađivali i na njih upisivali podatke o umrlom", govori Begović te dodaje:
"Prvi štand mog oca je bio pored buvlje pijace u zeničkom naselju Pišće i tu bi ručno, alatom koji se napravi od šarafcigera, ispisivao podatke o umrlom, a da to nije toliko jednostavno uraditi govorili su njegovi žuljevi na rukama poslije svakog spomenika".
Ističe kako je u ovom poslu najbitnije koliko je čovjek spreman dati sebe i da je potrebno s ljubavlju raditi.
"Pored toga morate imati i početni kapital jer ne možete naplatiti spomenik pa kupovati kamen i raditi. Cijene moraju biti prihvatljive svima, uz to da je i kvalitet urađenog posla neizostavan. Nažalost, mnogi danas snižavaju cijene, ali i kvalitet", dodaje Begović.
Nakon mošćanićke sedre na kojoj su podatke ispisivali improvizovanim materijalom, a koja se danas skoro i ne koristi u izradi spomenika, uslijedila je faza izrade spomenika od mramora.
"Nekada je mramor bio pojam, a otac se kroz godine rada maksimalno posvetio ovom poslu i trudio se pratiti zahtjeve tržišta. Od improvizovanih alata i mošćanićkog sedra kamena, spomenici se danas prave samo od mramora i na posebnim mašinama, gdje se za rezanje i graviranje podataka koriste dijamanti", govori Begović.
Kroz dugogodišnji rad, kako bi zadovoljili zahtjeve kupaca, pravili su neobične nadgrobne spomenike koji su bili u posebnom obliku ili bi pored imali detalje kao što su šivaće mašine, fudbalske lopte, materijali za obradu drveta, kopačke...
"Sve što smo pravili imalo je simboliku za osobu kojoj se pravi spomenik. Međutim, teško je raditi s ljudima jer dođu s čudnim zahtjevima, često da ni sami ne znaju šta žele", izjavio je Begović te dodao:
"Dosta ljudi je pokušalo raditi ovaj zanat, ali ako ne razmišljate u pravom smjeru, teško je i odustanete. Morate znati da su alati skupi, da klijenti imaju posebne zahtjeve te da posla često ima i previše. Uz sve ovo, kada sami sebi kažete, lakše obavljate posao".
Iako je dosta zanata izumrlo ili pred izumiranje, zanat kamenorezaca još dugo će živjeti na području Bosne i Hercegovine. Iako je prije nekoliko mjeseci na mariborskom groblju izložen prvi digitalni spomenik na svijetu, Begović ne vjeruje da će to ubrzo zaživjeti u BiH.
Talentovana Sara Vojičić zapjevala u sarajevskom tržnom centru i privukla pažnju prolaznika
