Prva časa Coca-Cole bila je, po cijeni od 5 centi, servirana 1886. godine, u Jacobsovoj apoteci - Jacob's Pharmacy, u Atlanti. Bilo je to piće načinjeno od gustog sirupa pomiješanog s gaziranom vodom. Sirup je bio pripravljen prema receptu lokalnog apotekara po imenu John Styth Pemberton.
Kad je Atlanta, 1885, uvela zabranu na prodaju alkoholnih pića, Pemberton je morao iz svog vina "izvaditi" vino i piće ponuditi ili kao ljekoviti sirup ili kao bezalkoholni, osvježavajući napitak. Mjesecima je eksperimentisao. Kokain i kofein davali su gorak okus i napitak je trebalo dobro zasladiti. Potom je, kao protutezu šećeru, trebalo dodati limunske kiseline i okus dodatno poboljsati i obogatiti dodatkom biljnih esencija i aromatičnih ulja. Konačno, 8. maja 1886, Pemberton je, u malom laboratoriju u dvorištu svoje kuće u Atlanti, imao sirup koji će kasnije postati - Coca-Cola.
Sirup od sećerne trske + kofein iz kole + kokain iz lista coce bit će, naravno, jednako vrlo stimulirajućem, "osvježavajućem" (Pemberton je u svojoj reklami dodao još i - hranjivom!), rezultatu! Trebalo je još samo tom "slasnom" i "okrepljujućem" napitku dati ime. Pembertonov knjigovođa Frank Robinson predložio je ime Coca - Cola, prema njegova dva glavna sastojka. Ispisavši rukom ta slova, u bijelom, na crvenoj pozadini, promijenivsi slovo "k", u riječi "kola", u slovo "c", jer tako mu se više sviđalo, povezavši dvije riječi, coca i cola, crticom, Frank Robinson je proizvodu dao i tvornički znak. Kako je i sanjati mogao da će on postati i najpoznatiji u cijelom svijetu?! G. 1893, Robinsonov je tvornički znak bio i registrovan pri američkom Uredu za patente.
Nije dugo trebalo da Pembertonov osvježavajući napitak doživi fenomenalan uspjeh. No, sam Pemberton o tome nikad nista neće znati. Umro je dvije godine kasnije, 1888, u 57. godini zivota, sa zarađenom usteđevinom od samo 50 dolara. Prava, i tajnu formulu za pripremanje napitka, već je bio prodao jednom drugom apotekaru i promućurnom businessmanu u Atlanti, Asi Candleru.
Na prijelazu stoljeća, Candler je već bio jedan od najbogatijih ljudi u Atlanti, a nakon ogromnog uspjeha na Jugu, Coca-Cola je bila na putu da postane i najpopularnije osvježavajuće piće u cijeloj zemlji. Tvornice za izradu sirupa otvorene su bile, prvo u Dallasu, pa u Los Angelesu i Philadelphiji. Zadnje godine 19. stoljeća, Candlerova Coca-Cola Company potpisala je prvi ugovor s jednom neovisnom kompanijom za punjenje boca kojoj je dato pravo da kupuje sirup i proizvodi, flašira i distribuira Coca-Colu. Takav licencni ugovor postao je temeljem jedinstvenom distribucijskom sistemu koji danas i karakterizira veći dio američke soft-drink industrije.
Candler je svoj proizvod volio i bezgranično u njega vjerovao. I on je u njemu vidio ljekovito sredstvo protiv nesanice, glavobolje i umora, fizičkog i psihičkog. Više nego vlastitom okusu, Coca-Cola svoj komercijalni uspjeh može zahvaliti Candlerovoj inventivnoj, neumornoj i agresivnoj reklamnoj kampanji. No, sa ciljem da poboljša njen okus, posvetio je Candler vremena i originalnoj Pembertonovoj formuli. Najznačajnija promjena odigrala se negdje oko 1903, kad je iz nje uklonjen kokain. Tad je, naime, postalo jasno da se ipak radi o narkotiku! Međutim, mahuna coce zadržna je u konturama klasične bočice koja je na tržištu debitirala 1915. Candler se te godine povukao u penziju, prava prenio na svoju djecu, a on sam, već iduće godine, postao gradonačelnikom Atlante.
Uz cijenu od 25 miliona dolara, kormilo kompanije Coca-Cola preuzima Robert Woodruff, kasnije svima poznat pod imenom Mr. Coca-Cola. I on više vremena posvećuje marketingu nego proizvodnji. "The Pause that Refreshes" i onaj drugi - "It's the Real Thing", Woodruffovi su dopadljivi i lako pamtljivi slogani. Kad je stao na čelo kompanije, Mr. Coca-Cola je imao 34 godine. Njen je vodeći čovjek ostao punih 60 godina - 30 godina na aktivnim dužnostima, a po povlačenju s njih, još 30 godina bio je "Big Man" u Coca-Cola Company. Ne samo zato što je nastavio živjeti u stanu koji se nalazio u sjedištu Coca-Cole u Atlanti, već i stoga što je do zadnjeg dana života ostao utjecajni član njenog nadzornog vijeća. Umro je u tom stanu, 1985, u 95. godini zivota. Pod njegovim nadahnutim vodstvom, Coca-Cola Company je svoju prodaju povećala sa 6 miliona čaša, koliko ih je prodavala 1923, kad je Woodruff i postao njen glavni direktor, na 50 miliona čaša širom svijeta... dnevno!
Posjetite li, u Atlanti, "World of Coca-Cola", muzej u čast najbogatijem korporacijskom stanovniku grada, saznat ćete da se taj broj već uveliko promijenio. Danas se taj napitak dnevno uživa više od 800 miliona puta. U 195 zemalja svijeta. Woodruffov cilj je i bio da u čaši Coca-Cole može uživati svako u svijetu ko je žedan.
Roberta Woodruffa naslijedio je jednako agresivni Kubanac Roberto Goizueta, a kad je on umro, 1997, "tajni recept" povjeren je predsjedniku i izvršnom direktoru Douglasu Iversenu. Pravi recept, međutim, dobro je čuvan u trezoru jedne banke u Atlanti.
Za razliku od Robinsonovog znaka koji se, u međuvremenu, nekoliko puta mijenjao - zadnja promjena bila je dodatak valovite trake, 1970, kako bi se naglasio Coca-Colin image uvijek mladog, uvijek dinamičnog, popularnog i međunarodnog pica, Pembertonov recept, danas 115 godina star, doživio je tek par, davnih promjena.
Holivudski glumac iznenadio promjenom imidža na crvenom tepihu: Pitaju se šta mu se desilo
Srbijanski košarkaš laktom udario Musu, bh. igrač pao na parket i odmah se uhvatio za grlo
