Međutim, kako sve više službi i biznisa ostaje non-stop otvoreno, sve veći broj Amerikanaca radi produženo radno vrijeme. A to znači manje slobodnog vremena.
Skraćenica 'twenty-four/seven' postala je standardna američka fraza za službe i firme koje rade non-stop, 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici. Osim bolnica, policije i hitnih službi – pojavljuje se i sve veći broj restorana, trgovina, banaka, i drugih biznisa koji nude svoje usluge u svako doba dana.
Istraživač pri Međunarodnoj organizaciji za rad u Ženevi Jon Messenger autor je knjige Decent Working Time: New Trends, New Issues. On tvrdi kako ovakav trend različito utječe na radnike u različitim zemljama. "Otprilike jedna petina Amerikanaca radi produženo radno vrijeme, 50 ili više sati sedmično. Isti broj Amerikanaca radi skraćeno radno vrijeme ili na pola radnog vremena, manje od 35 sati sedmično. Ovaj trend je prisutan u svim industrijaliziranim zemljama, iako na različite načine."
Jon Messenger objašnjava kako radnici u Južnoj Koreji, Grčkoj, Češkoj i Novom Zelandu u prosjeku provedu na poslu više sati nego Amerikanci. Radnik u Južnoj Koreji u prosjeku radi približno 2.400 sati godišnje, u poređenju s američkim radnikom koji u prosjeku radi nešto malo više od 1.800 sati. javlja Glas Amerike.
Međutim, za većinu radnika u zapadnoj Europi prosječni godišnji broj radnih sati je manji. Jon Messenger navodi podatke iz 2004. godine prema kojima je godišnji broj radnih sati u Sjedinjenim Državama, Australiji ili Japanu bio u prosjeku 1.800. U većini evropskih zemalja taj broj je bio niži – naprimjer u Holandiji, koja ima i najveći udio radnika koji rade na pola radnog vremena, prosječni godišnji broj radnih sati je bio najniži – 1.357."
Međutim, radno vrijeme se u posljednjem desetljeću smanjilo i u Sjedinjenim Državama. Američki radnik je 1997. godine u prosjeku radio 120 sati više nego u 2004.
Slavna američka glumica ponosno pokazala trudnički stomak: Ovaj trend i dalje vlada širom svijeta
