Privreda
267

Amer Alić se vratio na selo kako bi napravio farmu pilića

Piše: Marinko Sekulić Kokeza
Danas, u vrijeme projekata, donacija, aplikacija... prava rijetkost je da se čovjek odluči vlastita sredstva ulagati u ogroman objekt i to na selu. Još rjeđe ja da takvo nešto radi mlad čovjek, jer mladi iz sela, pa i iz BiH, bježe samo imaju ili imalo prilike za to.

Amer Alić radi baš sve to. Rat je njegovu porodicu otjerao iz rodnih Grujčića, sela dvadesetak kilometara udaljenog od Srebrenice. Neki iz familije su se vratili nakon rata, a Amerova uža porodica nastanila se u Ilijašu, gdje mu otac ima uspješan građevinski biznis. Ameru su samo 22 godine i srce ga vuče u rodne Grujčiće. Da bi ostvario svoj san, ali i pomogao sebi i drugima, kako kaže, započeo je ovdje, na svom imanju, gradnju farme za tov brojlera, pilića.

Betonska hala, velika kao fudbalsko igralište, sa više od 2.000 kvadrata korisnog prostora, na dvije etaže, izdaleka se vidi u prelijepom krajoliku brda sa kojih pogled puca na rijeku Drinu i jezero Perućac. Prizemlje je već izgrađeno, sada idu sprat i potkrovlje.

"Za početak bit će mjesta za 30.000 pilića, a kasnije, ako posao dobro krene, gradit ćemo još. Planiram zaposliti u startu 5-7 ljudi, što će za ovaj kraj biti svakako značajno", kaže Amer.

Vlastita ulaganja

Kako ova farma ima širi značaj za povratak u ovaj kraj Amer se nada da će imati i podršku lokalnih vlasti u Srebrenici, da farma što prije počne proizvodnju, ali i za ubuduće. Kaže da do sada nije imao nikakvu podršku ni od koga, jer je nije ni tražio:

"Sve što smo do sada uradili finansirano je vlastitim sredstvima, bez i jedne marke nečijeg učešća. Otac i ja radimo u porodičnom preduzeću, gdje sam ja direktor, a babo Nazif, kao stariji i iskusniji, savjetuje, ugovara i radi na terenu operativne poslove. On me je i uveo u posao i potpomaže kapitalom kad ustreba, rekao je Alić.

Nije važno samo imati proizvodnju, bitnije je ponekad imati tržište za svoje proizvode. Amer kaže da je i o tome na vrijeme mislio. Plasman je osiguran i već ima zaključen predugovor sa jednom uglednom domaćom industrijom o otkupu svih količina brojlera koje proizvede. Prije nego što je počeo gradnju farme u Grujčićima, Amer Alić je konsultovao struku, znanje i iskustvo kako se to kaže, te nam predstavlja i svog prijatelja, savjetnika, već uspješnog biznismena, Imera Todića, koji mu u svemu pomaže.

"Ja sam Imer Todić, u Visokom imam farme za tov pilića kapaciteta 200.000 komada i došao sam ovdje sa ovim mladim čovjekom da vidim njegovo selo i to što radi, jer mi dobro sarađujemo. On će od mene imati podršku u svakom pogledu dok god mu to bude potrebno", kaže Todić i dodaje:

"Sviđa mi se ovaj kraj, samo tužno je jer ima malo ljudi, nadam se da će otvaranje ovakvih pogona i veće ulaganje u poljoprivredu i stočarstvo pomoći ovima koji su se vratili da bolje žive, ali i da će druge ohrabriti da se vrate na svoja imanja. Ova čista netaknuta priroda i hrana koja se u njoj proizvede itekako se traži na svjetskom tržištu i osiguravanjem određenih standarda može se unosno prodati. Ja sam dijete sa sela, poljoprivreda mi je u krvi. Mada sam bio u Americi i stekao određena iskustva, tamo su mi još dva sina, jedan se vratio sa mnom, odlučio sam da se vratim i tako počeo ovaj biznis na imanju koje sam kupio u selu Čekrčići kod Visokog, i nisam se pokajao. Isto tako, siguran sam da će svojim povratkom ovdje i Amer uspjeti", kaže na kraju Todić.

Nadamo se i mi da će Amer Alić uspjeti u svojoj nakani da pomogne sebi i selu svojih predaka, da unaprijedi život u Grujčićima. Iz Grujčića odlazimo s obećanjem da ćemo doći, ako ne prije, onda na svečani dovršetak radova i početak rada farme.