Berza
7

U posjeti SASE: Berza je kao tržnica, mi postavimo štandove, jedni postave robu, a drugi kupuju

Piše: I. P.
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Sarajevska berza ili SASE jedna je od ustanova čije izvještaje na kraju radnog dana razumije vrlo malo građana Bosne i Hercegovine.

Upravo je iz tog razloga ekipa portala Klix.ba otišla u posjetu Berzi kako bismo njeno poslovanje približili običnim građanima. Iz prvog pogleda na zgradu i prostorije SASE-a zaključili smo da ništa nije onako kako se činilo. Nema dramatičnih scena kao na berzi u New Yorku, nema ljutih brokera i nema papirića razbacanih po podu.

"Dreka i vriska – nje zapravo nema ni u New Yorku i civilizovaniji pristup berzama danas preovladava. Ipak, u nekoliko berzi postoji taj tradicionalni pristup iako se danas sve radi elektronski", rekao je direktor Sarajevske berze Tarik Kurbegović za Klix.ba, nakon čega je vrlo pojednostavljeno opisao ulogu SASE-a.

"Berza je kao sarajevska tržnica – mi postavimo štandove, potom dođe jedan koji postavi robu, a drugi dođu i kupuju", rekao je Kurbegović.

Berza je platforma na kojoj se spajaju ponuda i potražnja vrednosnih papira sa kojima se trguje, a sve ostale stvari kojima se berza bavi su popratne aktivnosti. Poenta postojanja berze jeste da omogući vlasnicima vrednosnih papirima da njima trguju.

"Zamislite da su vrijednosni papiri roba koju imate, a bez berze vi njom ne možete trgovati i vaše vlasništvo ne bi imalo smisla", objasnio je Kurbegović.

Almir Mirica, izvršni direktor Sektora trgovine i nadzora SASE-a, objasnio je kako je osnovna funkcija berze vršenje koncentracije naloga za svaki vrijednosni papir.

"Spajanjem naloga dolazimo do tržišne cijene, a njena karakteristika je da obuhvata sve informacije o toj kompaniji. Na taj način tržišna cijena postaje ocjena poslovanja kompanije. Što kompanija bolje posluje, to će tržišna cijena više rasti", rekao je Mirica.

Kurbegović je objasnio kako je otvaranje berze 2001. godine svojevremeno bio logičan slijed događaja.

"Naime, prvi proces koji je pokrenut je proces privatizacije, gdje su društvena preduzeća pretvorena u dioničarska društva. Da biste trgovali udjelom firme mora postojati regulacija pa je pokrenuto osnivanje institucija kao što je vrhovni regulator – Komisija za vrijednosne papire. Paralelno uz nju osnovan je i Registar vrijednosnih papira gdje su pohranjene sve knjige dioničarskih društava – to je specijalna institucija gdje su registrovani svi vlasnici dionica.

Kao logičan slijed dolazi berza gdje se vrši spajanje kupovine i prodaje. Međutim, berza ne učestvuje u trgovanju niti investitori imaju direktan dodir s berzom, tako da nedostaje još jedna karika, a to su brokerske kuće. Oni su ti koji imaju dodira sa investitorima i kojima se vlasnici obraćaju kao prvoj instanci ako hoće da trguju vrijednosnim papirima. Tako su zapravo prve brokerske kuće u Bosni i Hercegovini osnovale Sarajevsku berzu“, objasnio je Kurbegović.

Bitno je reći da u cijelom procesu učestvuju četiri ustanove, a to su brokerske kuće, banka depozitar koja vrši transakciju u novcu, registar gdje se upisuju novi i ispisuju stari vlasnici te berza kao centralna platforma na koju su svi konektovani.

"Broj berzi u državi nije ograničen. U Hrvatskoj su također postojale dvije berze, kao i u Crnoj Gori, a kod nas postoje dvije berze isključivo zbog političko-društvene situacije. S druge strane, kapacitet Sarajevske berze omogućava i hiljadu puta veći promet, a u teoriji je čak i neograničen", zaključio je Kurbegović.