Test za vanjsku politiku Indije: Do kada Delhi može biti jednom nogom u SAD-u, a drugom u Rusiji?

"Ovo je vrijeme da angažujemo Ameriku, upravljamo Kinom, kultivišemo Evropu, uvjerimo Rusiju, uključimo Japan u igru, privučemo susjede, proširimo susjedstvo i proširimo tradicionalne krugove podrške", napisao je indijski ministar vanjskih poslova S. Jaishankar u svojoj knjizi iz 2020. godine "The India Way: Strategies for an Uncertain World" (Indijski put: Strategije za neizvjestan svijet).

Međutim, sve to se raspada, piše BBC u opširnoj analizi, na prvom mjestu zbog nove politike Amerike, koja se od navijačice pretvorila u kritičara vanjske politike Indije, optužujući ih da finansiraju ruski ratni budžet sniženim cijenama kupovine nafte. Zbog toga se Delhi sada suočava s oštricom Trumpove javne kritike, ali i većim carinama.

S obzirom na narušavanje multipolarnosti, mnogi kažu da planirani sastanak premijera Indije Narendre Modija s kineskim liderom Xi Jinpingom u Pekingu u nedjelju manje liči na trijumfalnu diplomatiju, a više na pragmatično zbližavanje.

Ipak, vanjska politika Delhija nalazi se na teškoj raskrsnici. Indija se nalazi u dva tabora istovremeno - u jednom je Washingtonov Indo-pacifički blok s Japanom, SAD-om i Australijom, a u drugom taboru su članice Šangajske organizacije za saradnju (SCO), što je blok predvođen Kinom i Rusijom.

Delhi kupuje rusku naftu po sniženim cijenama čak i dok se udvara američkim investicijama i tehnologiji i priprema se za sjedište za stolom u SCO-a u sljedeće sedmice.

Analitičari kažu da ovo balansiranje nije slučajno. Indija cijeni stratešku autonomiju i tvrdi da joj saradnja s konkurentskim taborima daje prednost, a ne izloženost.

"Zaštita od rizika je loš izbor. Međutim, alternativa usklađivanja s bilo kim je još gora. Najbolji izbor Indije je loš izbor, a to je zaštita od rizika", rekao je za BBC Jitendra Nath Misra, bivši indijski ambasador i trenutni profesor na Globalnom univerzitetu OP Jindal.

Svakako, globalne ambicije Indije i dalje nadmašuju njene kapacitete.

Njena ekonomija je peta po veličini u svijetu, ali to je samo dio u odnosu na kinesku ili američku ekonomiju. Vojno-industrijska baza je još tanja: Indija je drugi najveći uvoznik oružja na svijetu i nije među pet najvećih izvoznika oružja. Uprkos kampanjama za oslanjanje na vlastite snage, domaće platforme ostaju ograničene, a većina visokovrijedne vojne tehnologije se uvozi. Analitičari kažu da ova neusklađenost oblikuje indijsku diplomatiju.

To je realnost koja, kako mnogi vjeruju, podupire Modijevu posjetu Kini usred onoga što se čini kao oprezno otopljavanje veza, zamrznutih nakon smrtonosnih sukoba u Galwanu 2020. godine.

Naglašavajući promjenu u odnosima, kineski izaslanik u Delhiju Xu Feihong nedavno je osudio visoke carine Washingtona na indijsku robu, nazivajući SAD "nasilnikom" . Prošle sedmice, kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi ponovio je pomirljiv ton tokom posjete Delhiju, pozivajući susjede da jedni druge vide kao "partnere", a ne kao "protivnike ili prijetnje".

Zašto Indija sada odlučuje započeti strateški dijalog s Pekingom?

Happymon Jacob, stručnjak za strateška pitanja, postavlja direktno pitanje u objavi na X-u: "Koja je alternativa?" On tvrdi da će upravljanje Kinom u narednim decenijama biti "glavna strateška preokupacija" Indije.

U zasebnom članku u novinama The Hindustan Times, gospodin Jacob također smješta nedavne razgovore između Delhija i Pekinga u širi okvir: trilateralnu interakciju Indije, Kine i Rusije.

Ovi trostrani razgovori, napominje on, odražavaju šira preusmjeravanja kao odgovor na američku politiku i omogućavaju Delhiju i Pekingu da signaliziraju Washingtonu da su alternativni blokovi mogući. Međutim, Jacob također upozorava da bez normalnosti odnosa s Indijom, Kina ne može iskoristiti "indijsko nezadovoljstvo" Trumpom za svoje "vlastite veće geopolitičke ciljeve".

Šira slika se odnosi na to koliko se velike sile zaista mogu pomiriti.

Kao što ističe Sumit Ganguly s Hoover instituta Univerziteta Stanford, rivalstvo između SAD-a i Kine ostaje "strukturalno nepomirljivo", dok je Rusija svedena na "mlađeg partnera" Pekinga. U tom kontekstu, prostor za manevar Indije postaje jasniji.

"Trenutna strategija Indije, koliko ja mogu vidjeti, je da pokuša održati privid radnog odnosa s Kinom kako bi kupila vrijeme", rekao je Ganguly.

Kada je riječ o Rusiji, Indija nije pokazala veliku sklonost da popusti pod pritiskom SAD-a.

Snižena cijena nafte iz Moskve ostaje ključna za njenu energetsku sigurnost. Nedavna posjeta Jaishankara Moskvi signalizirala je da, uprkos zapadnim sankcijama i sve većoj zavisnosti Rusije od Kine, Delhi i dalje vidi vrijednost u održavanju toplih odnosa - i kao energetski spas i kao podsjetnik na svoju autonomiju vanjske politike.

Ganguly kaže da Indija također produbljuje svoje odnose s Rusijom uglavnom iz dva razloga: boji se daljnjeg zbližavanja Moskve i Pekinga i zbog pogoršanja veza između Delhija i Washingtona pod Trumpom.

Trumpove ponovljene tvrdnje o posredovanju u okončanju nedavnog rata s Pakistanom iritirale su Delhi, dok se čini da je mnogo hvaljeni trgovinski sporazum zastao, navodno zbog američkih zahtjeva za većim pristupom indijskim poljoprivrednim tržištima. Trumpove javne kritike zbog jeftine ruske nafte dodatno su zahladile situaciju, što je stav koji Indija smatra neobjašnjivim s obzirom na to da je Kina daleko veći kupac.