Kako je Marco Rubio vidio savršenu priliku za osvetu: Da li je Karakas bio priprema za Havanu?

Jedna od ključnih osoba u administraciji predsjednika SAD-a Donalda Trumpa kada je riječ o politici prema regiji Centralne i Južne Amerike je državni sekretar Marco Rubio.

Upravo je Rubio najviše branio odluku da se izvrši ovaj tip akcije, gostujući naredni dan na velikom broju američkih medija kako bi pojasnio zbog čega je Washington povukao ovaj potez.

Međutim, ono što se moglo čuti između redova je fiksacija na Kubi, koja nije bila cilj ove američke operacije. Ko poznaje historiju Rubija kroz njegov životni i politički put, jasno je zbog čega je Havana bila veći dio njegovih odgovora nego Karakas.

Ovo je posebno indikativno imajući u vidu da je fokus drugih članova Trumpove administracije, kao i samog Trumpa, bio na Grenlandu te da je Kuba spomenuta tek nekoliko puta.

Rubio vidi šansu da na Kubi ponovi venecuelanski scenario

Kako bi shvatili kontekst iza Rubijevog fokusa na Kubi, moramo uzeti u obzir da su njegovi roditelji 1956. godine iz ove otočke zemlje emigrirali u SAD, zbog čega je i državni sekretar SAD-a rođen u Miamiju.

Bez obzira na činjenicu da nije rođen na Kubi, Rubio ponosno ističe svoje kubansko porijeklo, a fokus njegove političke karijere, još od kada je bio član Predstavničkog doma Kongresa savezne države Florida, bio je pritisak na režim u Havani.

Iako je okupirao suštinski lokalnu poziciju u ovom Predstavničkom domu, Rubio je insistirao na rušenju komunističkog režima na Kubi, bez obzira na činjenicu da su njegovi roditelji emigrirali tokom vladavine Fulgencija Batiste, kojeg je podržavao Washington, a kojeg je 1959. godine svrgnuo Fidel Castro.

S tom porukom je Rubio otišao i u Senat američkog Kongresa, a kasnije i na čelnu poziciju u State Departmentu.

Kada je Trump počeo svoj intenzivni pritisak na vladu u Karakasu, Rubio je to podržao i čak bio jedan od najvećih zagovaratelja šire intervencije kako bi se uklonio Maduro. Iza toga je stajala ne samo njegova borba protiv socijalističkih i komunističkih režima, već i nada da SAD može isto ponoviti na Kubi.

Kuba je već preživjela američke napade, ali bi situacija sada mogla biti drugačija

Kada se sagleda politika Trumpove administracije u širem kontekstu, Rubijevi napori bi se na kraju mogli isplatiti.

Od dolaska Trumpa na vlast u januaru ove godine, SAD je intenzivirala svoju podršku za režime u Centralnoj i Južnoj Americi koji dijele njihove anti-socijalističke stavove.

Ta podrška je bila i monetarna (primjer Argentine), simbolična (konstantni susreti s predsjednikom El Salvadora Nayibom Bukeleom), ali i uz prijeteći ton (sankcije za Honduras ako se ne izabere kandidat kojeg Trump preferira).

Ovi potezi se, u širem kontekstu, mogu gledati i kao pritisak na režime koji se ne sviđaju Trumpu i njegovoj viziji kontinenta. Posebno se to odnosi na Kubu, koja je i prijašnjim administracijama u Washingtonu bila trn u oku.

Kao komunistička zemlja od 1959. godine Kuba je preživjela više napada i pokušaja promjene režima koji su stizali iz SAD-a, a svakako da je najpoznatija među njima invazija u Zaljevu svinja 1961. godine, kada su vlasti u Havani uspješno odbile američki napad koji je naredio tadašnji predsjednik John F. Kennedy.

Ipak, brzina i efikasnost koju su Amerikanci demonstrirali u hapšenju Madura, u kombinaciji s utjecajem kojeg u Bijeloj kući ima Rubio kao poznati i žestoki protivnik režima u Havani, sugeriše da bi u Kubi morali strahovati od budućih poteza SAD-a.

Kada, pri tome, uzmemo u obzir i da bi se bilo koja akcija u Kubi mogla "prikriti" pričom o Grenlandu, režim u Havani definitivno može smatrati da se nalazi na meti Washingtona.

Tokom prošlog vijeka, Kuba je mogla računati na Sovjetski savez, koji je samo godinu dana nakon invazije u Zaljevu svinja konkretno stao iza ove otočke države. Ipak, primjer Venecuele i Madura pokazao je da to nije realna opcija, pa bi Havana mogla ostati usamljena protiv Washingtona.

Rubio bi tako nakon više od 25 godina u politici mogao doći na korak do ispunjenja svog primarnog i najvažnijeg cilja, a Washington bi mogao iz svog oka izvaditi trn koji tu stoji od 1959. godine.