Afrika kao bojno polje utjecaja: Kako sudanski rat razotkriva mračnu stranu ekspanzije Emirata

U središtu pažnje nalaze se braća Al Nahyan, vladajuća porodica Abu Dhabija, koja kontroliše stotine milijardi dolara porodičnog bogatstva i ima ključnu ulogu u političkom, sigurnosnom i ekonomskom savezništvu Emirata sa Zapadom. Iako UAE odbacuje sve optužbe, zapadne obavještajne procjene ukazuju na navodnu podršku Snagama za brzu podršku (RSF), paravojnoj grupi optuženoj za ratne zločine i genocid u Sudanu, piše britanski Telegraph.

Građanski rat u Sudanu, koji traje od aprila 2023. godine, prema procjenama SAD-a odnio je više od 400.000 života i izazvao najveću humanitarnu krizu na svijetu. Milioni ljudi protjerani su u izbjegličke kampove pogođene glađu. Posebna pažnja usmjerena je na događaje u gradu El Fašeru, glavnom gradu regije Darfur, koji je RSF zauzeo nakon višemjesečne opsade. Preživjeli svjedoče o masovnim ubistvima, silovanjima i pljačkama.

Zapadni zvaničnici tvrde da je RSF koristio bespilotne letjelice, artiljeriju i minobacače koji su, prema njihovim navodima, isporučeni uz podršku UAE-a. Emiratske vlasti to odlučno negiraju, navodeći da nisu pružale nikakvu vojnu pomoć nijednoj strani u sukobu i da osuđuju zločine svih aktera.

Diplomatski izvori upozoravaju da bi ove optužbe mogle dodatno zakomplicirati odnose Emirata sa Zapadom, posebno u trenutku kada UAE ubrzano širi svoj politički i ekonomski utjecaj u Africi. Emiratske kompanije posljednjih godina ulažu u poljoprivredno zemljište, rudnike i luke širom kontinenta, od sjevera Afrike do Indijskog okeana.

Posebno se ističe Međunarodni holding (International Holding Company – IHC), koji je pod vodstvom šeika Tahnoona bin Zayeda Al Nahyana prerastao u jednu od najvećih kompanija na Bliskom istoku, s velikim ulaganjima u Africi, uključujući Sudan. Kritičari tvrde da se time briše granica između državne politike i korporativnog interesa, dok iz UAE-a insistiraju da je riječ o legitimnim investicijama usmjerenim na razvoj i povezivanje Afrike s globalnim tržištima.

Optužbe o "neo-kolonijalizmu" najizraženije su upravo u Sudanu, gdje su emiratske kompanije, prema navodima analitičara, najveći strani poljoprivredni operateri. Dio projekata, uključujući izvoz hrane prema Emiratima i izgradnju nove luke na Crvenom moru, zaustavljen je zbog rata.

Dodatne kontroverze izazivaju veze pojedinih članova porodice Al Nahyan s regionalnim vojnim liderima. Mediji podsjećaju na ranije susrete šeika Mansoura bin Zayeda s Mohamedom Hamdanom Dagalom, vođom RSF-a, kao i na dugogodišnje odnose UAE-a s libijskim generalom Khalifom Haftarom, kojeg su Ujedinjene nacije ranije povezivale s kršenjima embarga na oružje.

Uprkos svemu, zapadne zemlje i dalje su suzdržane u javnoj kritici Emirata. Razlog leži u snažnim političkim, sigurnosnim i ekonomskim vezama, uključujući ključnu ulogu UAE-a u regionalnoj sigurnosti, energetici i razvoju naprednih tehnologija poput umjetne inteligencije.

Iako su pojedini američki zvaničnici upozorili da se mora zaustaviti dotok oružja RSF-u, zasad nema naznaka ozbiljnijeg pritiska na Abu Dhabi. Analitičari ocjenjuju da strateški interesi Zapada trenutno nadjačavaju spremnost na otvoreno suočavanje s Emiratima, uprkos sve težim optužbama vezanim za rat u Sudanu.