Žrtve višegradskih zločina nakon izručenja Radomira Šušnjara: Borimo se da ostanemo pri pameti
"Drago mi je što je izručen zločinac kojeg se tereti za živu lomaču u Pionirskoj ulici. Još uvijek ne mogu vjerovati da je bh. pravosuđu uspjelo da bude izručen kako bi mu se sudilo u Bosni i Hercegovini. Ali ja ne vjerujem da pravda može biti zadovoljena. Meni ne može, nikada. Ne za moje dijete od dva dana, što je nestalo, što ga nisam uspio kako treba ni vidjeti. Nemoguće je da bude zadovoljena pravda. Nikad. Da sam našao bar jednu koščicu, nečemu bih se nadao. Lakše bi mi bar bilo otići tamo. Ovako nemam razloga ni da odem na obilježavanje godišnjice", kazao nam je Kurspahić.
Ne želi na obilježavanje godišnjice
Senad Kurspahić je napomenuo da sutra neće biti u Višegradu na obilježavanju 26. godišnjice iz dva razloga, prvo zbog privatnih obaveza, a drugo zato što mu se ne ide u Višegrad nakon što je ratni zločinac Radomir Šušnjar izručen Bosni i Hercegovini iz Francuske.
"Ne bih volio, niti mogao hodati Višegradom i trpjeti zlonamjerne provokacije. Za mene se u ovih 26 godina ništa nije promijenilo. Logor predeverao, izgubio porodicu, od države nisam dobio nikakvu podršku. Radim za svoju porodicu i za sebe, borim se da ostanem pri pameti. Sada živim u Visokom. Ranjavan sam u Srebrenici, preživio njen pad, bio zarobljen u Beogradu. Proglasili me ratnim zločincem... Molim djecu da izađu, da idu u Ameriku. Samo da nisu ovdje", rekao nam je Kurspahić.
Na pitanje ima li života u Višegradu nakon svega, Kurspahić odgovara kratko: "Za moju porodicu i za mene ne!"
"Moja porodica ne razmišlja ići među četnike, među njihove spomenike, u blizini granice sa Srbijom... Nemam uopće volje da odem. Kako da odem kad oni tamo postrojavaju vojsku? Moja porodica nije spremna na to", zaključio je Senad Kurspahić.
Tufekčić ostao bez cijele porodice
Esad Tufekčić, koji je na Bikavcu izgubio cijelu porodicu, među kojima i petogodišnju kćerku i jednogodišnjeg sina, također je skupio snage da za Klix.ba progovori o svojoj boli.
"Ništa se nije promijenilo, 26 godina nosim istu bol sa sobom, ista očekivanja i istu nadu da ću naći nešto od posmrtnih ostataka svojih najmilijih. Ništa, sve je uklonjeno. Pored svega toga zločinci ismijavaju žrtve, a od njih se prave heroji. Takva je situacija u zemlji, nažalost", kaže Tufekčić.
Istakao je da među većinom srpskog stanovništva u Višegradu nema ni osjećanja, niti pokajanja, već naprotiv, tjeraju nekakav inat.
"Bio sam, naprimjer, nedavno na obilježavanju zločina u Višegradu kad su ruže bacane u Drinu, dok je lokalno stanovništvo puštalo muziku. Nekada prilikom takvih događaja znaju i pucati. Prošli put su nas držali dva sata na jednom mjestu kako ne bismo pravili gužvu, zbog nekih postrojavanja, nekakvih skupova... Moramo čekati da bismo obilježili godišnjicu. Sve je to zatrovano danas, veća je mržnja nego prije rata", upozorio je Tufekčić.
Naveo je da mu je drago što je Radomir Šušnjar izručen Bosni i Hercegovini.
"Pravda sporo ide, ali je drukčije kad vidimo i dočekamo da se presuda donese i da odgovaraju koliko-toliko. Mada su to sve mizerne kazne. Ja silom prilika odem u svoje mjesto i dalje kontaktiram sa Srbima. Ne mogu ih sve stavljati u isti koš. Svugdje ima i dobrih i loših ljudi. Radi budućnosti, naročito ove omladine, uvijek sam spreman da pružim prijateljsku ruku. Ako mi neko ponudi prijateljstvo, spreman sam da ga prihvatim. Ali problem je kad nema pokajanja, problem je u savjesti ljudi", poručio je Esad Tufekčić.
Odgovornost je na Višegradu
Edvin Kanka Ćudić, koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), ističe za Klix.ba da su o ratnim zločinima Milana Lukića i njegovih saradnika svjedočili mnogi, a brojne strane diplomate spominjale njihova zlodjela u svojim govorima.
"Smatramo da povratak Radomira Šušnjara u Bosnu i Hercegovinu treba iskoristiti u cilju prikupljanja što više informacija o nestalim osobama iz Pionirske i s Bikavca, jer drugačije se do tih podataka neće doći. Znamo da je Višegrad danas potpuno srpski grad. Zbog toga građani srpske nacionalnosti u Višegradu nisu odgovorni samo za ono što oni čine na putu suočavanja s prošlošću, nego i za ono što se činilo u njihovo ime, a to je da je Višegrad danas potpuno etnički čist grad. Velika je vjerovatnoća da će tako i ostati, jer zločini koje su počinili Lukićevi saradnici ostat će vječna trauma višegradskih Bošnjaka koji više ne žive u svom gradu", zaključio je Edvin Kanka Ćudić.
