Život Eldine Softić je spašen zahvaljujući transplantaciji jetre preminulog donora: "Ta osoba živi kroz mene"

Ali, iza toga se krila ozbiljna dijagnoza i životna priča koja ju je naučila pravim životnim vrijednostima koje često zaboravimo: sve je moguće kada je čovjek zdrav.

Nakon mnogobrojnih i višemjesečnih nalaza, dobila je dijagnozu autoimunog oboljenja jetre. Iako su doktori prognozirali da će trebati 10 do 12 godina dok joj ne zatreba novi organ, ubrzo se ispostavilo da to nije tako.

Četiri godine nakon toga, nalazi su pokazali da je bolest rapidno uznapredovala te nije više mogla samostalno obavljati svoj posao. U decembru 2014. godine je stavljena na transplantacijsku listu.

"Pitala sam postoji li mogućnost da se ide negdje vani, a doktor mi je rekao da su šanse tako-tako. Transplantacija jetre u inostranstvu košta 300.000 KM", rekla nam je Softić.

Kako opisuje, noge su joj klecale jer se u BiH takve transplantacije ne rade, ali i jer je bilo teško i zamisliti da će doći do faze izliječenja.

Međutim, tračak nade je dobila u februaru 2015. godine, kada su joj muž i sin saopćili lijepu vijest da se jave u tuzlansku bolnicu.

"Sjećam se tačno tog dana"

Jedne nedjelje u februaru koju je provodila u krugu svojih najbližih, saznala je vijest koja joj je pružila nadu da će doživjeti mnogo ljepše uspomene.

Softić se tačno sjeća gdje je bila, koji je bio dan i kako je saznala da postoji donor od kojeg bi mogla dobiti organ.

"To je bio februar 2015. godine. Ja sam bila kod mame, a muž je odveo sina na rođendan drugarice. Bilo mi je čudno jer su se rano vratili. Sin je ušao i rekao: 'Mama, imamo fantastičnu vijest. Sad ćemo putovati, ići ćemo na more, u Zagreb kod tetke'. Muž je imao drhtav glas, jedva je prevalio preko usta da je stigao poziv", ispričala nam je ona.

Već u automobilu je shvatila da ima pomiješane osjećaje, ali jedno se izdvajalo.

"Ko je osoba koja je, nažalost, umrla i čija porodica je tako hrabra bila, koja je u trenutku najveće boli pokazala najveće dobročinstvo? Odlučili su spasiti život nekome ko ostaje. Nisu pokopali organe. Pitala sam se da li je mlada osoba, da li je imala porodicu, planove? Sjeta, tuga i radost jer ću dočekati da vidim sina da krene u školu, da vidim kćerku...", istakla je ona.

Njena operacija je prošla "školski", a sada je na funkciji potpredsjednice Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.

Sjeća se i prvog poziva sa porodicom preminule osobe od koje je dobila organ.

"Plakali smo nekih deset minuta. Oni kažu da njihova voljena osoba živi kroz mene i ljude koji su dobili druge organe te osobe, poput bubrega i rožnice. Sretni su jer su pomogli nekome da nastavi kvalitetan život", istakla je ona.

Posljednju riječ ima porodica

Priča Eldine Softić ne bi bila moguća bez odluke porodice donora, a upravo je ona u Federaciji BiH ključna. Prema Zakonu o transplantaciji organa i tkiva u svrhe liječenja, koji je na snazi od 2009. godine, organi umrle osobe mogu se darovati samo uz pristanak porodice, koja odluku potvrđuje ljekarima nakon što se utvrdi moždana smrt.

Zbog toga donorska kartica služi kao izraz pozitivnog stava prema darivanju organa i podizanju svijesti javnosti. Iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla pojašnjavaju da samo potpisivanje kartice nije dovoljno, pa je važno o svojoj odluci razgovarati s porodicom. Karticu može potpisati svaki građanin, a mlađi od 18 godina trebaju saglasnost roditelja ili staratelja.

U FBiH se danas uspješno presađuju bubreg, jetra i rožnjača, a jedinstvenu listu čekanja vodi Centar za transplantacijsku medicinu. Predsjednica Donorske mreže BiH Halima Resić izjavila je ovog mjeseca da je u FBiH ove godine urađeno 16 transplantacija, uz ocjenu da je BiH i dalje na niskom nivou kada je riječ o donorstvu.