Sadiković o putu Ukrajine u EU: Dalek je put od pristupanja, bez dogovora s Rusijom nemoguće
Šta bi značilo proširenje Evropske unije pristupanjem Ukrajine, je li to jedini način da se suprotstave Rusiji što se navodi u pojedinim skorašnjim analizama?
Rusija NATO savez vidi kao neposrednu sigurnosnu prijetnju, a EU kao organizaciju koja bitno ograničava projekciju njene političke, ekonomske i kulturne moći na evropskom kontinentu. Suprotstavlja se i jednoj i drugoj organizaciji na sve moguće načine i u kapacitetu moći koju ne treba podcijeniti, ali ni precijeniti.
Suvereno pravo svake zemlje je da odluči da li će pristupiti nekoj međunarodnoj organizaciji, a upravo je odustajanje bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča od sporazuma o slobodnoj trgovini sa EU u decembru 2013. godine pokrenulo građanske proteste i dovelo je do smjene vlasti u Ukrajini. Ocjenu Rusije da je to štetno za njene ekonomske i nacionalne interese mogu razumjeti, ali to apsolutno ne može biti opravdanje za agresiju na susjednu zemlju.
Mislim da je Putin napravio veliku glupost pokretanjem rata, jer će nakon što se rat završi generacije Ukrajinaca prezirati rusku državu. To je prevelika cijena za dijelove teritorija koje Ukrajina izvjesno neće moći zadržati.
Proširenje EU i NATO saveza na istok ne vidim kao suprostavljanje Rusiji. Iz prostog razloga jer se radi o slobodnom izboru naroda koji na temelju historijskog iskustva 20. stoljeća i percepcije svoje budućnosti svoj interes vide u članstvu u EU i NATO savezu.
Privlačnost ekonomskog blagostanja i slobode koju iz perspektive običnog čovjeka nudi Zapad Rusija ne može nadomjestiti prijetnjama ili vojnom silom. Naprotiv, mislim da je to je najveći znak njene slabosti.
Da li bi pristupanje Ukrajine u Evropsku uniju više naštetilo njenoj sigurnosti ili bi je ojačalo?
Pokrovitelj sigurnosti EU su prije svega SAD i NATO savez. Te formalno odvojeno organizacije su dio jedinstvene euroatlanske političko–sigurnosne arhitekture od njihovog nastanka.
Dalek je put do pristupanja Ukrajine EU. Kandidatski status i otvaranje pregovora o punopravnom članstvu sa Ukrajinom u ovom trenutku je čin političke podrške Ukrajini, ali i poruka Rusiji da EU neće odustati od prijema Ukrajine u punopravno članstvo. Da li će i kada će Ukrajina postati punopravna članica EU u mnogome zavisi od političkih procesa i odnosa unutar EU i SAD.
EU će, kada se steknu uslovi, zbog svojih interesa morati tražiti model mirne koegzistencije i harmonizacije svojih interesa sa interesima Rusije. Bez dogovora sa Rusijom nemoguće je dugoročno stvoriti sigurno okruženje u Evropi. U ovom trenutku to nije moguće, ali će se prije ili kasnije desiti.
Čime se mogu opravdati bojazni od pristupanja Ukrajine u članstvo Evropske Unije?
Brojni faktori u različitim okolnostima utječu na prijem novih članica. Oni su (geo)političke, finansijske i institucionalne prirode. Međutim presudnu ulogu imaju nacionalni interesi država članica.
Nije jednostavno harmonizirati interese 27 država, jer se u vanjsko-političkim pitanjima ti interesi često ne podudaraju. Tako se može desiti da se jedna od najliberalnijih evropskih država – Nizozemska suprostavi otvaranju pregovora sa BiH, a Mađarska čiju aktuelnu politiku sa razlogom ne smatramo prijateljskom pojavi kao snažan zagovornik otvaranja pregovora.
U širem kontekstu, ono što je zabrinjavajuće u EU jesu trendovi sve izraženije polarizacije biračkog tijela na ekstremnu desnicu i ekstremnu ljevicu. To je fenomen koji se javlja u vremenu ozbiljnih društvenih kriza. Razlozi tome nisu ekonomske prirode već su rezultat višegodišnjeg procesa umjeravanja politika prema identitetskim pitanjima. Dugoročno, to može biti opasnost po opstojnost EU, barem u ovom obliku.
Kako opisujete ličnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog?
Preuzeo je odgovornost za vođenje države u najtežim uslovima iako je imao mogućnost drugog izbora. Hrabar je, odlučan i ima snažan politički nastup.
Obzirom na njegovu biografiju prilično se dobro snalazi, ali nije mu jednostavno jer od njega mnogo ne ovisi.
Vladimiru Putinu nisu značile, niti su ga zaustavljalje ikakve sankcije, a kako bi se onda pristupanje Ukrajine u Evropsku uniju odrazilo na rat?
Sankcije su tradicionalno sredstvo u međunarodnoj politici. Njihova djelotvornost je upitna. Primjeri zemalja koje su pod višedecenijskim najtežim sankcijama kao što je Iran pokazuju da ne dovode do promjene režima i politike tih država.
Sankcije Rusiji kao jednoj od rijetkih država u svijetu koje su samodostatne neosporno su legitimne ali neće uticati na promjenu kursa ruske politike, tim prije jer rusko stanovništvo nije osjetljivo na ekonomsko – socijalne probleme kao što je to slučaj u razvijenim zapadnim društvima.
