Pravosudni pick and roll: Kako je Sud BiH mogao potvrditi optužnicu protiv Mehmedagića ako je Tužilaštvo promašilo krivično djelo

Nekoliko godina trajala je trakavica o stručnoj spremi Mehmedagića zbog sumnje da je obnašao spomenutu funkciju, a da za to nije imao odgovarajuću diplomu. Slučaj je preuzelo Tužilaštvo BiH, koje je istraživalo i na kraju podiglo optužnicu. I nakon niza ročišta, saslušavanja svjedoka, jučer je izrečena prvostepena presuda. Osman Mehmedagić je oslobođen uz obrazloženje da ono što se stavljalo na teret optuženom zakonom nije zakonom propisano kao krivično djelo.

Tu dolazimo do apsurda. Tužilaštvo BiH je podignutu optužnicu moralo poslati na potvrđivanje Sudu BiH. Taj sud je 9. januara 2025. godine potvrdio optužnicu, a pitanje je jesu li uopće čitali šta im je tužilaštvo dostavilo ili su je potvrdili napamet. Podsjetimo, sud ima pravo tužilaštvu vratiti optužnicu na doradu, ukoliko smatra da je potrebno doraditi određene dijelove.

To se nije dogodilo, suđenje je trajalo mjesecima i kao rezultat Sud BiH je oslobodio Mehmedagića uz obrazloženje da činjenični opis optužnice ne navodi koju je službenu dužnost Mehmedagić propustio izvršiti ni koje je ovlaštenje zloupotrijebio ili prekoračio. Također obrazlažu da opis optužnice ne navodi ni na koji je način takvim postupanjem ostvarena korist, prouzrokovana šteta ili teže povrijeđeno pravo drugoga.

Sve to je Sud BiH mogao vidjeti u trenutku kada im je optužnica dostavljena na potvrđivanje. Jer zašto bi krenuli u proces suđenja nekome, ako se iz srži optužnice vidi da je promašena poenta i da to krivično djelo ne postoji. Takvo nešto vjerovatno bi primijetili i pripravnici u sudovima i tužilaštvima.

Dakle, Tužilaštvo BiH je palo na prvoj stepenici načinivši amatersku grešku, koju je Sud BiH svjesno ili ne prihvatio i u konačnici sebe doveo u lagodnu poziciju da uopšte ne ulazi u meritum predmeta jer je tužilaštvo promašilo suštinu svog posla.

A Mehmedagić je oslobođen po članu 284. tačka a) Zakona o krivičnom postupku BiH, koji kaže: Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe, Sud će izreći:

a) ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo.

Da bi neko bio osuđen za zloupotrebu položaja, optužnica mora precizno opisati šta je tačno uradio: koju obavezu nije ispunio ili koje je ovlaštenje iskoristio mimo zakona, i kako je time napravio štetu. Prema Sudu, optužnica to nije navela, nego je samo tvrdila da je bio direktor OSA-e bez propisane diplome i primao plaću.

Sud je zaključio da takav opis, sam po sebi, nije krivično djelo zloupotrebe položaja.

To ne znači da je Sud utvrdio da je Mehmedagić imao potrebnu diplomu, nego da Tužilaštvo nije opisalo krivično djelo za koje bi mu se moglo suditi.

Podsjetimo, Tužilaštvo BiH teretilo je Mehmedagića da je od novembra 2019. do razrješenja 27. februara 2023. godine funkciju generalnog direktora OSA-e obavljao bez zakonom propisane visoke stručne spreme. Prema optužnici, time je kroz plaće stekao imovinsku korist od 293.046 KM, za koliko je oštećen budžet BiH. Tužilaštvo je u završnim riječima tražilo kaznu blizu zakonskog maksimuma, ali je on oslobođen.

Presuda je prvostepena i na nju je moguća žalba Apelacionom odjeljenju Suda BiH.