Pobjeda veća od sporta: Država koju otpisuju i tjeraju na vječno dokazivanje živi i ima djecu jaču od čelika
BiH će ovog ljeta drugi put u svojoj historiji nastupiti na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Ovaj sportski uspjeh i ponos nije samo priča o sportu, već i priča o mladosti, o budućnosti, istrajnosti i borbi na više nivoa.
Put bh. nogometaša do Svjetskog prvenstva bio je trnovit, ali ispunjen ponosom. BiH nema jaku domaću nogometnu ligu te i dalje okosnicu reprezentacije čine igrači koji su stasali i koji su rođeni van BiH, kao druga ili čak treća generacija iseljenika.
Neki novi klinci koji su rođeni i odrasli u zemljama, mahom Zapadne Evrope, žele grb BiH na grudima. Istina, neki i ne žele, neke su i "otele" druge reprezentacije, ali i to je sastavni dio puta našeg tima. Oni najistrajniji nisu posustali, rizikovali su, neki manje, a neki više, samo da bi stavili ruku na srce s grbom domovine svojih očeva i djedova. Skupljali su se tako dječaci od vrha Skandinavije do juga Evrope.
I kada su bili ponižavani ili smatrani autsajderima, ti dječaci su stameno stali i igrali, prije svega srcem. Pokazali su da se isplati biti neustrašiv, pomalo i drčan, ali ponosan i onda rezultati dođu. Dođu kada je najslađe i kada ruše četverostruke svjetske prvake Italijane.
A radost koju su pružili širom domovine je druga strana jedne nevjerovatne priče, koja pokazuje da ovaj uspjeh nije samo sport. Jer ni igranje za reprezentaciju nije samo nogomet, već nadmetanje na mnogo većem i širem nivou. Igranje za reprezentaciju je i vanjska politika i diplomatija i marketing i imidž i prestiž i ekonomija, a prije svega vrijedna poruka pobjede malog čovjeka.
Uspjeh nogometne reprezentacije udahnuo je novi zrak u pluća diljem domovine. Dao je vjetar u leđa svakom običnom čovjeku, kojem će ova pobjeda mentalno dati energiju u prevazilaženju nekih ličnih i svakodnevnih briga.
U svijetu koji je danas možda neprepoznatljiv, zarobljen ratovima, zločinima, nehumanim djelima i manifestacijom agresije, ova nogometna pobjeda je makar mali doprinos pozitivnom ozračju.
Pobjeda Zmajeva je i pobjeda nade u neko bolje sutra. To je pobjeda da i naši unutrašnji problemi, političke bitke i prijetnje ne moraju biti krah, već primjer da se vrijedi boriti, a dobro će pobijediti.
Za državu kojoj je prethodnih godina pa i decenija upućeno toliko međunarodnih poruka o naglašavanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta, što valjda treba značiti da je i integritet i suverenitet ugrožen, pristup nogometaša u odbrani državnog dresa je najbolji odgovor o stanju volje i snage ljudi u BiH. Neki novi klinci dolaze, a vode ih legende. Zmajevi, hvala vam za ponos cijele države.
