Goraždanski planinari krenuli ka Nezuku: "Marš mira je najmanje što možemo učiniti za žrtve genocida"

Među učesnicima su članovi Planinarskog kluba "Goražde - Maglić" i Planinarskog udruženja "Klek", koji ističu da ih na ovaj put vodi osjećaj odgovornosti da čuvaju istinu i kulturu sjećanja. Podsjećaju da Goražde i Srebrenicu, kao nekadašnje zaštićene enklave Ujedinjenih nacija, povezuje zajedničko ratno iskustvo.

Predsjednik PK "Goražde - Maglić" Fahrudin Hasović smatra da bi Goraždani trebali u još većem broju učestvovati u ovom pohodu.

"Pomenuti Srebrenicu, a ne pomenuti Goražde koje se našlo u skoro sličnoj situaciji je nepojmljivo. Zato bi se Goraždani trebali u što većem broju odazivati ovakvim pohodima kako bi odali počast žrtvama genocida, jer takva sudbina bila je namijenjena i Goraždanima", poručio je Hasović.

Već 21 godinu zaredom u "Maršu mira" učestvuje Alija Lapo. Kaže da svaki novi pohod nosi jednako snažne emocije.

"Mi u Goraždu vrlo dobro znamo kako je bilo u Srebrenici jer smo i sami bili enklava. I danas na toj stazi prolazimo pored dijelova odjeće, obuće i mjesta masovnih grobnica. To je nešto što razumijemo jer smo i sami preživjeli slično. Najmanje što možemo učiniti jeste otići u Srebrenicu i odati počast žrtvama. Kada imate jak motiv, ni 30 kilometara pješačenja po suncu nije teško", kaže Lapo.

Posebno ga raduje što se svake godine ovom pohodu pridružuje sve više mladih Goraždana, koji će, kako ističe, nastaviti njegovati kulturu sjećanja. Među njima je i Emela Hadžić, koja će stazu dugu oko 100 kilometara preći treći put.

"Svi znamo šta se desilo u Srebrenici, a posebno mi Goraždani jer su naši roditelji, djedovi i nane prošli kroz slična iskustva. Važno je da se mladi educiraju, da znaju šta se dogodilo i da se svijest o genocidu prenosi na nove generacije", naglašava Hadžić.

Prije polaska planinari su položili cvijeće na Centralno spomen-obilježje i odali počast poginulim goraždanskim braniocima. U Nezuku će se pridružiti hiljadama učesnika ovogodišnjeg "Marša mira", koji će tokom tri dana pješačiti trasom dugom oko 100 kilometara – obrnutim smjerom od onoga kojim su se Srebreničani u julu 1995. godine probijali ka slobodnoj teritoriji.