Britanski lord predlaže kako zatvoriti OHR: Posljednji visoki predstavnik s jednim zadatkom i jasnim rokom

Geidt piše da je spor oko izbora nasljednika visokog predstavnika otkrio dublju podjelu između Washingtona i Brisela oko toga šta raditi s međunarodnim protektoratom koji je trebao nestati prije nekoliko decenija.

"Sjedinjene Američke Države su u pravu da BiH mora prevazići strani nadzor bez jasnog kraja. Međutim, ako Washington želi Bosnu koja je otvorena za američke investicije i komercijalni angažman, puko slabljenje mašinerije koja je upravljala zemljom tri decenije neće dovesti do toga", piše Geidt.

Kao dokaz navodi zastoj u izboru novog visokog predstavnika. Evropljani, kako piše, ne žele raspustiti OHR i njegove Bonske ovlasti, dok Washington u njima vidi neodgovornu kočnicu suverenitetu. Jedni sumnjaju da se Amerikanci žele umiješati u institucije koje je Brisel godinama gradio, a drugi da Evropljani žele sačuvati protektorat koji je odavno ispunio svrhu.

"Obje sumnje sadrže dio istine, a nijedna strana nema koristi od paralize", ocjenjuje.

Podsjeća da je Christian Schmidt podnio ostavku 1. jula, nakon čega je njegov zamjenik, američki diplomata Louis Crishock, postao vršilac dužnosti. Tako, primjećuje Geidt, Amerikanac trenutno upravlja aparatom koji njegova vlastita vlada želi smanjiti. Rok od 14. jula za izbor nasljednika prošao je bez dogovora. Razlog nije bila opstrukcija iz BiH, nego to što ambasadori Vijeća za implementaciju mira (PIC) nisu postigli kompromis.

"Ako je cilj suverenija i komercijalno otvorenija Bosna, pitanje nije da li OHR treba trajati zauvijek, jer očigledno ne bi trebao, već kako iza sebe ostaviti državu sposobnu da opstane bez njega", piše Geidt.

Nadzor bez kraja

Dejtonski sporazum opisuje kao dokument koji je zaustavio rat dijeleći vlast na bošnjački, srpski i hrvatski blok. Po njegovim riječima, to nije bio ustav funkcionalne države.

"BiH ostaje suspendovana između te hitne arhitekture i normalnog života suverene nacije", napisao je.

Problem, prema njegovoj ocjeni, nisu same institucije BiH. Problem je nadzor bez vidljivog kraja: on ne pokreće reforme, a političarima omogućava da se sakriju iza izvanrednih ovlasti visokog predstavnika. Stanje je, dodaje, pogoršano zanemarivanjem. PIC se na ministarskom nivou nije sastao skoro 20 godina, a jedan viši evropski diplomata primijetio je da u Briselu malo ko više zna mnogo o BiH, a još manje ih je briga.

Apsurdnim naziva i članstvo Rusije u PIC-u: država koja vodi rat protiv jednog evropskog susjeda sudi o miru u drugom.

Ni domaće političare ne oslobađa odgovornosti.

"Mnogi su i dalje zarobljeni u prošlosti i djeluju provokativno upravo zato što ih ovlasti visokog predstavnika štite od posljedica. Međutim, protektorat je ukorijenio kulturu u kojoj je odgovornost uvijek tuđa", piše Geidt.

Podsjeća da je OHR trebao biti zatvoren 2007., pa 2008. godine. Umjesto toga, rok se pretvorio u Agendu "5+2", pet ciljeva i dva uslova bez datuma, od kojih neki ni dvije decenije kasnije nisu ispunjeni. Cijenu toga, kako piše, plaćaju privreda i mladi: investicije koje su mogle doći u Sarajevo odlaze u Zagreb ili Beograd, a mladi umjesto karijere kod kuće biraju Beč ili Minhen.

Rok umjesto čekanja na EU

Geidt ističe da problem sada priznaju i Evropljani koji su gradili ovaj sistem. Bivši visoki predstavnici Carl Bildt i Wolfgang Petritsch u eseju za Frankfurter Allgemeine Zeitung tražili su ukidanje OHR-a bez odlaganja. Ipak, smatra da je njihova ideja da se zatvaranje veže za pristupanje EU loš oslonac, jer je to pokretna meta na koju BiH ne može sama utjecati.

"Bolji odgovor bi bio dati izlasku vlastiti vremenski okvir, postavljen prije te teško predvidljive tačke", piše.

Rješenje vidi u tome da se mašinerija OHR-a iskoristi posljednji put, kako bi samu sebe učinila suvišnom.

"Treba ponovo sazvati PIC na ministarskom nivou, suziti njegovu svrhu na jedan jedini zadatak, te imenovati jednu osobu od dovoljnog ugleda, prihvatljivu i Washingtonu i Evropljanima, da pregovara o obliku BiH nakon OHR-a i usmjeri Bonske ovlasti prema toj konačnoj svrsi", predlaže Geidt.

Taj visoki predstavnik bi, prema prijedlogu, postavio realan rok za ispunjavanje uslova iz Agende "5+2". Napredak bi javno objavljivao kako se koji uslov ispuni i postepeno zatvarao ured, bez prejudiciranja pristupanja EU, ali i bez čekanja na njega.

Kao primjer navodi Berlinski proces, koji se fokusira na regionalnu ekonomsku integraciju umjesto na politički nadzor bez roka. Ovakav pristup naziva osnovom stvarne američko-evropske pogodbe. U njoj bi Washington dobio manje nametljiv nadzor i veću ekonomsku otvorenost, a Evropa funkcionalne institucije umjesto vakuuma.

"Može doći dan kada će nacionalistička retorika u Bosni biti svedena na navijačke pjesme i grafite, običnu pozadinsku buku nesavršene evropske demokratije, a ne egzistencijalnu prijetnju koja zahtijeva cenzorske ovlasti stranog administratora", piše Geidt.

BiH je, zaključuje, provela 30 godina suspendovana između međunarodnog nadzora i suverene odgovornosti. Cilj sada ne bi trebao biti još 30 godina upravljanja tim stanjem, nego njegovo okončanje.

"BiH bi tada mogla uraditi ono na što je odavno spremna: graditi, a ne samo podnositi, svoju vlastitu budućnost", poručio je.

Geidt je u BiH proveo značajno vrijeme kao politički savjetnik i specijalni asistent Carla Bildta na Međunarodnoj konferenciji za bivšu Jugoslaviju, kao viši savjetnik visokog predstavnika Carlosa Westendorpa te na drugim pozicijama vezanim za Zapadni Balkan.