Petkom najbrži, nedjeljom bez odgovora: Da li će se Ferrarijev problem nastaviti i u Austinu

Crveni bolidi često djeluju nezaustavljivo na početku trkačkog vikenda, ostavljajući utisak da bi mogli kontrolisati i kvalifikacije i trku.

Međutim, kako vikend odmiče, brzina i trkaći tempo se mijenjaju ili bolje rečeno blijede, a konkurencija sve češće preuzima glavnu riječ.

Najnoviji primjer stiže iz Austina, gdje je Charles Leclerc bio najbrži na oba slobodna treninga u petak. Ferrari je tako još jednom pokazao da posjeduje brzinu i potencijal da se bori na samom vrhu.

Ipak, nakon svega što smo gledali tokom sezone, odlični rezultati petkom više nisu dovoljni da bi se moglo zaključiti da će italijanski tim biti jednako konkurentan i u ostatku vikenda. Pitanje je može li Ferrari ovoga puta, na stazi na kojoj je već pobjeđivao, zadržati prednost ili će se ponoviti već poznati scenario.

Razlog se možda krije upravo u načinu na koji ostali timovi pristupaju petku. Dok Ferrari već na prvim treninzima pokazuje impresivnu brzinu i pokušava izvući maksimum iz bolida, njegovi protivnici petak koriste za temeljito proučavanje ponašanja bolida, karakteristika staze i rada guma. Fokus nije nužno na postizanju najbržeg vremena, već na prikupljanju podataka koji će im pomoći da pronađu optimalne postavke za ostatak vikenda. Različiti programi rada i količine goriva znače da brzina na treningu ne mora odražavati stvarni odnos snaga i to se pokazalo kao prednost za rivale.

Kako se vikend približava svom vrhuncu, protivnici uspijevaju bolje pretvoriti prikupljene podatke u konkretna poboljšanja. Do kvalifikacija pronalaze postavke koje im omogućavaju da izvuku maksimum iz jednog brzog kruga, a do nedjelje dodatno prilagođavaju bolide kako bi održali tempo i sačuvali gume tokom trke.

Ferrari, s druge strane, ostavlja utisak ekipe koja rano pronalazi brzinu, ali kasnije ne uspijeva napraviti jednako kvalitetan iskorak. Kao da italijanskom timu nedostaje ključni dio slagalice – postavke koje bi odličan potencijal bolida pretvorile u konstantnu brzinu onda kada je to najpotrebnije.

Najbolji pokazatelj tog problema jeste činjenica da Ferrari ove sezone još nije osvojio nijednu pole poziciju. Vjerovatno je bilo velikih upitnika iznad glava cijelog tima kada je to uspjelo ekipi Alpine u Monzi.

Charles Leclerc, poznat po izuzetnoj brzini u jednom krugu i sposobnosti da izvuče maksimum iz bolida u kvalifikacijama, nijednom nije uspio osigurati prvo startno mjesto. Kada vozač takvog kalibra, uz bolid koji redovno pokazuje brzinu petkom, ne uspijeva doći do 'polea', opravdano se postavlja pitanje koliko dobro tim razumije vlastiti bolid i koliko efikasno uspijeva prilagoditi njegove postavke promjenjivim uslovima.

Naravno, pokazalo se da najbrže vrijeme na treningu nije garancija uspjeha, a različiti programi rada mogu stvoriti pogrešnu sliku o odnosu snaga. Ipak, kada se sličan obrazac ponavlja iz vikenda u vikend, teško ga je zanemariti. Ferrari pokazuje da ima brzinu, ali njegovi protivnici kao da bolje razumiju kako tu brzinu razvijati i sačuvati tokom cijelog trkačkog vikenda.

Austin je zato novi test za italijansku ekipu koja je donijela posljednji set nadogradnji u sezoni. Leclercova dvostruka dominacija na treninzima vraća optimizam, ali pravi odgovor stiže tek u kvalifikacijama i trci. Može li Ferrari konačno pretvoriti brzinu s petka u rezultat ili će ponovo gledati kako njegovi rivali slave?

Dosadašnja statistika na surov način sažima frustraciju Ferrarijeve sezone. Problem možda nije u nedostatku sirove brzine, već u sposobnosti da se iz podataka prikupljenih petkom izvuku pravi zaključci i pronađu optimalne postavke za subotu i nedjelju, jer u Formuli 1 nije najvažnije ko prvi pronađe brzinu. Najvažnije je ko je uspije najbolje razumjeti, prilagoditi i zadržati do kraja vikenda.