Naučnici prate promjene unutar vulkana El Chichon: Prije 40 godina ubio je 1.900 ljudi

Posljednja erupcija El Chichóna 1982. godine bila je jedna od najsmrtonosnijih vulkanskih katastrofa u Meksiku, pri čemu je poginulo najmanje 1.900 ljudi. Zbog njegove katastrofalne historije, svaka obnova aktivnosti vulkana, čak i male, često "bezopasne" promjene, zahtijeva pažljivo praćenje.

Istraživači UNAM-a dokumentovali su nekoliko ključnih promjena. Jezero u krateru, obično zeleno i puno algi, jezero je postalo sivo, što ukazuje na povećan sadržaj sulfata i silicija zbog promjena u podzemnoj cirkulaciji tekućina.

Dno jezera i krater su pokazali povišene temperature iznad normalnog nivoa. Instrumenti su detektovali akumulaciju sumporovodika i ugljen-dioksida u blizini kratera. Iako ovi gasovi mogu biti opasni u visokim koncentracijama, oni su česti u hidrotermalnim sistemima i sami po sebi ne ukazuju na erupciju.

Naučnici su primijetili formiranje neobičnih šupljih sumpornih kugli u bazenima tečnog sumpora unutar kratera, što ukazuje na aktivne procese taloženja sumpora. Praćenje zemljotresa pokazalo je minimalnu aktivnost, što podržava zaključak da magma nije bila u pokretu prema površini.

Vulkanologinja Patricia Jácome Paz iz UNAM-a istakla je da zapažanja odgovaraju hidrotermalnim procesima, a ne usponu magme.

"Posmatrano ponašanje je u skladu s hidrotermalnim procesima ili manjim parnim eksplozijama", kazala je.

Smithsonianov Program globalnog vulkanizma (GVP) prethodno je dokumentovao dugoročne varijacije jezera i hidrotermalnog sistema El Chichóna, što pokazuje da se trenutne promjene mogu dogoditi unutar aktivnog hidrotermalnog sistema bez nove magmatske intruzije.

Erupcija 1982. godine proizvela je snažne eksplozivne aktivnosti koje su uništile zajednice i infrastrukturu u južnom Meksiku, a oblačići pepela i piroklastični tokovi prisilili su masovne evakuacije i izazvali široku ekonomsku i ekološku štetu.

U martu 1982. godine, neposredno prije ponoći, El Chichón je eksplodirao bez upozorenja, izbacivši pepeo do 20 km visine. Ova početna erupcija ubila je 10 ljudi, uglavnom zbog urušavanja crkve i požara izazvanih pepelom. 4. aprila 1982. godine uslijedile su dvije velike erupcije s piroklastičnim tokovima koji su uništili sela unutar 8 km od kratera.

Procjenjuje se da su erupcije 1982. godine izazvale štetu od 55 miliona dolara i ubile najmanje 1.900 ljudi, dok je uništeno devet sela.

NASA procjenjuje da su vulkanske emisije tada zagrijale stratosferu za 4 °C.

Od tada, jedino je erupcija Nevado del Ruiz u Kolumbiji 1985. godine, koja je ubila oko 23.000 ljudi, nadmašila učinak El Chichóna.

Istraživači UNAM-a koriste dronove, satelitsko praćenje i instrumente na terenu kako bi pratili toplotne anomalije, plinove i deformacije tla, omogućavajući brzo otkrivanje bilo kakvih promjena.

Naučnici ističu da, iako trenutni signali ukazuju na hidrotermalne procese, vulkani mogu ostati dinamični decenijama nakon velikih erupcija, zbog čega je kontinuirano praćenje ključno za procjenu opasnosti i zaštitu stanovništva.

Smithsonian GVP upozorava da buduća aktivnost El Chichóna može uključivati procese unutar kratera povezane s promjenama hemije jezera, degasifikacijom ili freatičnim eksplozijama, iako za sada takve promjene nisu zabilježene, što dodatno naglašava važnost stalnog nadzora.