Nusret Drešković: Snijeg je spasio Bačevo, a prvu zimu bez njega Sarajevo ostaje potpuno bez vode

Kantonalno preduzeće Vodovod i kanalizacija (ViK) sedmicama provodi redukcije vode, tvrdeći da je stanje na izvorištima katastrofalno. Problem je i dotrajala vodovodna mreža. ViK-ov direktor Adnan Šerak je u više javnih istupa izjavio da se u cijevima gubi 70 posto vode.

Slična situacija sa sušom, lošom vodovodnom mrežom i redukcijama vode je bila i u ljeto 2017. godine.

Nusret Drešković je redovni profesor fizičke geografije i geografskih informacionih sistema (GIS) na Odsjeku za geografiju PMF-a, gdje radi od 1995. godine.

S njim smo o vodi razgovarali prije dvije godine, kada je u bh. glavnom gradu također bila suša.

Prije dvije godine napisali smo da bi Sarajevo moglo postati grad u kojem niko neće željeti živjeti i u kojem niko neće željeti biti vlast ako se voda ne zaštiti. Jesmo li pretjerali ili smo bili preblagi?

Kada govorimo o vodosnabdijevanju i klimatskim promjenama, naučne činjenice govore da je ta konstatacija potpuno na mjestu. Ove godine već smo u njenoj početnoj fazi.

Na sreću, još nemamo potpune redukcije, ali svakodnevno imamo duge periode kada voda nije dostupna ni građanima ni privredi. Ovo je uvertira u glavni scenarij, koji se očekuje oko 2050. godine.

Jedan britanski institut za meteorološka istraživanja ocijenio je da je ova godina, u nizu do 2100., jedna od kišovitijih, a mi već u njoj imamo ozbiljne redukcije. Kako će Sarajevo izgledati kada periodi bez padavina, s vrlo visokim temperaturama, ne budu trajali nekoliko sedmica, nego mjesec ili dva?

Nažalost, to niko nije ozbiljno shvatio. Već tri decenije stvari se posmatraju od epizode do epizode. Svi sačekaju da epizoda prođe i da se zaboravi. Oni koji uime naroda obnašaju vlast nastavljaju po svom, po mom dubokom uvjerenju, primitivnom pristupu.

Kao naučna zajednica dajemo doprinos kroz projekte Horizon Europe, a PMF učestvuje u projektu "Stećci", koji se bavi i utjecajem klimatskih promjena. Na nivou Evrope dajemo puni doprinos. Na nivou Kantona i Bosne i Hercegovine potpuno smo gurnuti u stranu i nemamo mogućnost institucionalnog djelovanja.

Sarajevo je među rijetkim većim gradovima koji su prvi pali na ispitu vodosnabdijevanja. Veliki gradovi u regiji i Evropi još nemaju taj problem jer imaju rješenja. Mi gledamo u nebo i čekamo da se vrijeme promijeni. To je lutrija.

Bosna i Hercegovina je u tzv. crvenoj zoni, među područjima najpogođenijim klimatskim promjenama. Gledanje u nebo zato nam sigurno neće donijeti rješenje.

Čekamo kišu da napuni Bačevo i ostatak Sarajevskog polja, odakle se vodom snabdijeva veći dio grada. Koliko je Sarajevsko polje još izdašno i koliko na njegovu izdašnost utječu suša, prekomjerno crpljenje i zagađenje?

Kao profesor javnog univerziteta i geograf imam obavezu govoriti o problemima u prostoru. Zbog toga sam često meta političkih grupa jer one ne vole da se iskreno govori o esencijalnim životnim pitanjima. Ovo je pitanje kvaliteta života, da ne kažem opstanka.

Ko u 21. stoljeću nema vode, to najbolje govori o tom prostoru i o politici koja njime upravlja. Rezultati rada naših političara u posljednjih nekoliko decenija sada se najbolje vide kroz redukcije. Ako ne možemo riješiti problem glavnog grada, šta reći za manje gradove kojima bismo trebali biti uzor?

Ministarstvo privrede KS pripremilo je Nacrt privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje, a Skupština KS ga je na sjednici sa 5. na 6. mart ove godine utvrdila i uputila u javnu raspravu. Ja sam tu odluku nazvao sramnom.

Riječ je o našoj jedinoj vodozaštitnoj zoni, od Babinog Dola na Bjelašnici do Sarajevskog polja. Voda se procjeđuje kroz krško podzemlje Bjelašnice, od Babinog Dola do padina Igmana, i akumulira se u Sarajevskom polju.

Vodozaštitna zona nekada je obuhvatala oko 900 kvadratnih kilometara, a sada je sužena na 162. U trećoj i četvrtoj vodozaštitnoj zoni, koje po mojim izračunima čine 94 do 96 posto vodonosnika Sarajevskog polja, Nacrtom se dozvoljava izgradnja novih naselja, proširenje postojećih i izgradnja sanitarnih deponija.

Ja sam s profesorom Samirom Đugom potpisao primjedbe kojima smo tražili da se ta inicijativa zaustavi. Komisija Ministarstva privrede ocijenila ih je neutemeljenim i besmislenim i dala saglasnost da se procedura nastavi.

Nedavno sam čuo i za ideju da se urbanizira područje oko Sarajevskog polja, što je po meni sulud projekat. To je jedino područje koje se, zajedno s masivom Bjelašnice, mora sačuvati u prirodnom stanju kako bismo sačuvali pitku vodu.

Za opstanak Sarajeva Bjelašnica je sveta planina. Ljeti će nas hladiti, a zimi akumulirati vodu, koju ćemo crpiti u vrijeme ekstremnih suša.

Još početkom 2000-ih godina jasno smo govorili da se moraju napraviti vodne akumulacije na Crnoj i Bijeloj rijeci. Tada je bilo mnogo prostora da se uz eksproprijaciju to područje zaštiti i pripremi. Akumulacije bi u dugim ljetnim vrućinama snabdijevale Sarajevo jer smo znali da Sarajevsko polje neće biti dovoljno za grad koji se eksponencijalno širi.

Nažalost, to je ostalo mrtvo slovo na papiru. Akumulacije su bile ucrtane u Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine, koji je zaustavljen u Domu naroda. U kantonalnim prostornim planovima sve je drugo imalo prioritet. Svaka vlast je, iz decenije u deceniju, taj problem gurala pod tepih.

U projektu "Stećci" izradili smo klimatske scenarije u mapama visoke rezolucije za cijelu Evropu, a uskoro će biti dostupan i naš softver. U njima se jasno vidi da se crvena zona širi i postaje sve ekstremnija.

Na konferenciji Evropskog udruženja za geonauke (EGU) u Beču 2025. godine, najvećem naučnom skupu iz ove oblasti, nijedna prezentacija u sekciji za meteorologiju nije pokazala da se svijet nije zacrvenio. Čak ni najbolja rješenja za smanjenje stakleničkih gasova neće spriječiti da od 2040. ili 2050. dođe do katastrofalnih suša i velikog broja klimatskih izbjeglica.

Preživjet će one nacije koje su u stanju akumulirati vodu u kratkim periodima zimi, kada pada uglavnom kao kiša. Snježnog pokrivača više gotovo da nema. On je ranije prihranjivao naše vodotoke i krško podzemlje Bjelašnice u kasno proljeće i rano ljeto, pa smo imali vode i tokom kraćih ljetnih suša.

Sada zavisimo samo od kiše, što je najnepovoljniji režim. Kiša najčešće pada kao kratkotrajni pljusak, brzo oteče površinom, a podzemlje je malo upije. Nema više one sitne kiše koja polako natapa tlo. Zato je Bjelašnica ostala bez vode.

U krškom podzemlju Bjelašnice uglavnom poznajemo puteve kojima podzemna voda ide do Sarajevskog polja i znamo da je količina ove godine na minimumu. Ove godine smo preživjeli jer smo, sjećate se, snijega imali do kraja maja. To je bila sretna okolnost.

Znači li to da bismo, da nije bilo snijega, imali cjelodnevne redukcije?

Apsolutno sam siguran. Odgovorno tvrdim da u septembru, a možda i od polovine augusta, ne bismo imali ni kapi vode na Bačevu.

Studija iz 1985., 1986. i 1987. godine i elaborat iz 2012., na koje se poziva Ministarstvo privrede, pokazuju da je od 1985. do 2012. nivo podzemne vode u Sarajevskom polju niži za 29 metara. To znači da imamo manje od polovine ukupne zapremine rezervi Sarajevskog polja.

Političari su, uprkos tome, mahali tom studijom i zaključili da će vode biti dok je Bosne i Željeznice.

Ova godina je krajnje upozorenje. Za Sarajevo i broj stambenih jedinica koji je povećan u posljednjih pet do deset godina, Sarajevsko polje, i kad je najvećeg kapaciteta, nije dovoljno. Gubici vode u mreži jesu veliki, ali to je poseban problem i, u odnosu na stvarnost, nebitan.

Regulacionim planovima ne uvažava se ni struka ni nauka. Održi se štura javna rasprava, primjedbe se odbace, investitori naprave desetine stanova i sve se priključi na vodovod. Niko ne razmišlja šta znači kada se na sistem priključi zgrada sa stotinama stanova, što govori o dubokom uplivu politike.

Političkim odlukama dozvoljena je gradnja naselja na platou Bjelašnice, na Babinom Dolu, upravo na granici krškog vodonosnika koji snabdijeva Sarajevsko polje. Godinama se promovirala ideja o Bjelašnici kao urbanoj planini. Kada smo govorili da je to katastrofa, političari su nas napadali i ignorisali.

Treći problem je to što su naučne institucije, posebno u posljednjih šest godina, potpuno isključene iz odlučivanja. Niti ja niti moje kolege koje se bave ovom problematikom nikada nismo pozvani da razgovaramo o nekoj strategiji. Ni vlasti prije toga nisu bile bolje.

Kada sljedeći put na Bjelašnici ne bude snijega, ostat ćemo bez vode 24 sata, to vam garantujem. Ako Sarajevo dva dana zaredom nema vode, izbit će epidemija. To bi bila katastrofa i sa zdravstvenog i sa civilizacijskog aspekta, povratak u srednji vijek.

Moja poruka novoj vlasti i novoj skupštinskoj većini je da hitno zaustave gradnju i urbanizaciju Sarajevskog polja i Bjelašnice. Gradnja ne utječe samo na količinu vode, nego i na kvalitet. Mikrobiološko zagađenje lako je ukloniti hlorom, ali hemijsko zagađenje, koje nastaje u dodiru vode s betonom i izgrađenim zemljištem, teško se uklanja.

Drugi korak mora biti da se gore sve što je izgradio čovjek pokuša ukloniti i da se to područje pošumi.

Gradnja u Sarajevskom polju opasna je i zbog poplava. Kada dođu visoke vode, vodonosni sloj Sarajevskog polja se prvo napuni, a tek onda se višak prelije i plavi aluvijalnu ravan Željeznice i Bosne. Temelji objekata duboko ulaze u tu zonu i za svoju zapreminu smanjuju kapacitet vodonosnog sloja.

Ako je taj kapacitet prepolovljen, voda će ga ispuniti za kratko vrijeme i odmah početi plaviti. U normalnim uslovima za to bi trebalo dvostruko ili trostruko više vremena, možda i nekoliko dana. Na to se ne misli, bilo namjerno, bilo iz neznanja.

Akumulacije bi imale i drugu funkciju. Majske poplave 2014. pokazale su šta se dešava kada velika količina kiše padne u kratkom vremenu. Pitanje nije hoće li se to ponoviti, nego kojim intenzitetom. Akumulacije bi tada prihvatile bujičnu vodu, zaštitile nizvodna područja i sačuvale je za ljeto.

U javnosti se spominje otkup privatnih parcela u vodozaštitnoj zoni, a za akumulacije na Bijeloj i Crnoj rijeci trebalo bi otkupiti i zemljište ondje. Neke procjene govore o nekoliko milijardi KM. Bez obzira na iznos, bi li to bilo opravdano?

Prvo, ovdje ima mnogo posla za tužilaštvo. Ono treba istražiti kako smo došli do ove situacije. Pitanje je, na primjer, čime je opravdana gradnja tramvajske pruge prema Hrasnici kroz vodozaštitnu zonu. Bojim se da je namjera povećati vrijednost parcela i razviti biznis u toj zoni.

Sve se pokriva odlukama zakonodavnih tijela, a niko nije razmatrao njihove posljedice. Voda i zrak su naše esencijalno pravo na život. Ko je to ugrozio i zašto nemamo rješenja?

Od 2000. godine govorim da se na Bjelašnici ne smije graditi i da se ona mora sačuvati kao nacionalni park. To je ignorisano, a naselja i infrastruktura su rasli iz godine u godinu.

Sada, kada se zna da moramo graditi akumulaciju u kanjonu Bijele rijeke, za eksproprijaciju na Bijeloj i Crnoj rijeci morat ćemo izdvojiti stotine miliona KM. Prije je to bilo mnogo jeftinije. Sada je sve deset puta teže, skuplje i komplikovanije nego 2001., 2005. ili 2010.

No, to nema cijenu. Ponavljam, preživjet će oni koji mogu prikupiti i sačuvati vodu za duge ljetne suše. Ako želimo opstati i ne biti primjer loše prakse, moramo hitno početi razmišljati o tome.

O problemu vodosnabdijevanja sada se glasno šuti. Niko ga ne spominje, ni vlast ni opozicija, kao da je to najnormalnija stvar.

Koliko znam, nakon više od 30 godina bavljenja ovim problemom, drugih rješenja osim Bijele i Crne rijeke i kanjona Misoče nema. Sarajevo danas raspolaže s nešto više od dva kubna metra vode u sekundi. Bijela i Crna rijeka mogle bi dati po nešto više od dva, a s Misočom bi se osiguralo ukupno sedam do osam kubnih metara u sekundi.

Po procjenama, to bi bilo dovoljno za vodosnabdijevanje šire regije Sarajevsko-zeničke kotline, koja gravitira Sarajevu. Možda postoje i druga, vrlo vratolomna tehnička rješenja, ali sve je to nedovoljno. Za grad koji se urbanizira ovom dinamikom Sarajevsko polje neće biti dovoljno ni u najboljoj hidrološkoj situaciji. To se znalo.

U predizbornoj kampanji čula se ideja da Sarajevo bude milionski grad. Bismo li imali vode za milion ljudi, čak i kad bi vodovodna mreža funkcionisala kako treba?

Postali smo društvo bombastičnih izjava bez ikakve odgovornosti. Neko nešto kaže, to uđe u javni prostor i zaboravi se, a mnogima dobro zazvuči: Sarajevo milionski grad. Osnovni razlog za to je odsustvo ozbiljnog planiranja.

Prostorno planiranje je ključno da bismo uopće mogli reći za koliko stanovnika Sarajevo može biti dizajnirano u odnosu na osnovne servise koje grad nudi. Sarajevska kotlina ne može primiti milion stanovnika, osim ako nas ne poslažu jedne na druge.

Ako je neko mislio da se grad širi dolinom rijeke Bosne, prema Semizovcu, Ilijašu, Visokom pa do Zenice, onda da. Međutim, kod nas hronično nedostaju prave informacije, a to je izraz nepostojanja kvalitetnog prostornog planiranja.

Takvo planiranje trebale bi raditi naučne institucije, a ne Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, koji je tehnička, a ne istraživačka institucija i koji, po mom mišljenju, služi dnevnopolitičkim interesima. PMF ima studij regionalnog i prostornog planiranja na sva tri ciklusa, a uopće ne učestvujemo u planiranju.

Prema postojećem zakonu, koji sam nazvao feudalnim, potpuno smo isključeni. Javna rasprava se formalno objavi, a na primjedbe Zavod samo napiše "nije utemeljeno", bez obrazloženja, i plan ide na usvajanje.

Regulacioni plan "Kvadrant C - Marijin Dvor" dva puta smo zaustavili zahvaljujući autoritetu nauke i podršci brojnih naučnika izvan Bosne i Hercegovine. U tom planu interesi PMF-a, najrazvijenije naučno-istraživačke institucije u Bosni i Hercegovini, bili su potpuno zanemareni. To najbolje pokazuje koliko je nauka uključena u prostorno planiranje i zašto danas nemamo vode.

Kod nas je sve obrnuto. Institucije bi trebale davati odgovore, na osnovu njih bi se trebalo planirati, a onda donositi odluke. Kod nas političari odlučuju bez ičega jer smatraju da su na izborima dobili pravo da sami kreiraju rješenja.

Ja nisam pesimista. Govorim realno, na osnovu naučnih činjenica. Bavim se tom naukom, imam pristup naučnim informacijama iz cijelog svijeta i radim na takvim projektima. Samo u lokalnoj zajednici takav pristup nema razumijevanja, pa vas proglase nekim ko koči razvoj i gradnju.

Neka nova vlast na početku mandata čuje koji su ključni problemi. Neka ode na izvorište i shvati da vodonosnik nije rupa na Bačevu, nego je gore, gdje se skija. Odatle dolazi voda na izvore u Bačevu.