Bh. muzičarka Adisa Zvekić: U "civiliziranom" svijetu bez srca, ja sam emotivna životinja

Ona živi i stvara u Norveškoj. Nakon dugogodišnjeg muzičkog iskustva kroz bendove Def Age against Gluho Doba (G.D.A.D.A), Dubioza kolektiv, La Cherga, Adisa Zvekić je svom scenskom imenu Diamusk počela krojiti zvuk i davati riječ. U tome joj je značajno pomogao njen suprug Aldin Hasanović, koji se pobrinuo za produkciju.

Tako su kroz posljednjih 10 godina zajedno i u saradnji s drugim muzičarima iz regiona i šire objavili pet albuma: "Wadada", "Freedom", "Sleepwalkers", "Maze" te "Beskraj", njen prvi album na bosanskom jeziku, kojeg možete poslušati na Bandcampu.

"S prošlogodišnje 'ekspedicije' na Balkan (koncerti na Nišville Jazz Festival (Srbija), Krakra jazz (Bugarska)) svi smo, vjerujem, ponijeli snažne dojmove. Na stalne 'opaske' jednog od rijetkih koji prate naš rad iz godine u godinu da trebamo album na bosanskom nisam ostala ravnodušna. Teško je objasniti srcelom povratka u 'tuđinu' nama 'dijasporcima', nigdje dobrodošlima. Sve te izmiješane emocije izrodile su želju da napišem album na maternjem jeziku. Sada, čak i ako bude posljednji album, mogu reći da sam zadovoljna. Za sada u svakom slučaju jesam. I moram spomenuti Armina i Pitija koji su jammali, snimali i preslušavali sve sa nama od samog starta. Njihova podrška, povratna dimenzija, entuzijazam, povjerenje i potpora su nam dali vjetar u leđa", kazala je.

Na ovom albumu okupila je domaću, balkansku ekipu. Osim nje, još 14 muzičara je dalo ovom albumu vlastiti pečat. Razgovarali smo o tome koliko joj je bilo izazovno tokom snimanja pokazati individualnost, a u isto vrijeme stvoriti savršen spoj s drugim muzičarima kako bi na kraju nastao "Beskraj".

"Čudno bi bilo da nije ispoljena individualnost, to govorim za sve koji su učestvovali na albumu. Jednostavna formula i luksuz problem - npr. kako da izaberemo jednu od 20 Danijelovih (violina) traka koje nam je poslao. Ne znam koja je bolja od bolje. Od ritam sekcije benda Igralom, sjajnih Dimitrija i Ivana, pomiješane s pedantnom Indexi školom basa i kontrabasa (Zlatan), sve prožeto melankoličnim blues tonovima - Goribor (Piti) i prepoznatljivim zvukom i rifovima - SCH/DK (Armin). Zatim zavodljivim jazz trubama, mladih i jako talentovanih Gašpera i Andreja, trombonom sjajnog slovenačkog kompozitora i profesora muzike (Matija) i južnosrbijanskim notama saksofona (Filip) te u pjesmi 'Mrak' dodatno začarane i magijom violine i čarolijom harmonike (Daniel i Almir) pa sve do Aldinovih crnobijelih dirki i 'šarenih živaca', a sve začeto mojim tekstovima i melodijama - stvorio se 'Beskraj'", ispričala je.

Album je sniman u Norveškoj, Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Da li to dokazuje da za ovakvu muziku ima svuda mjesta osim u Bosni i Hercegovini ili je riječ o spletu okolnosti?

"Splet okolnosti, naravno. Album je sniman online, jer smo rasuti svuda po svijetu. Silom prilika, igrom okolnosti. Jako je komplikovana situacija, globalno, kamoli lokalno, a digitalizaciju i socijalne medije da ne spominjem. Ljudima je svega preko glave, čuvari riznica, što 'etera', što 'tople vode', zapravo kradu šakom i kapom. Sve je zahvaćeno pa tako i muzička scena, kao i kompletan 'kulturni sektor', monopolizirana, zatvorenog tipa, uvijek slične boje, sličnog zvuka. Sve se to svodi na jednu bahatost pojedinca. Nekolicina ima mogućnost, ali da ulaže vrijeme i sredstva u već etabliran zvuk, projekat. Kao da je sve prikačeno na svijest masovne formacije i nikako da dođe do svoje misli. Svi smo na udici novca, a nikad ga nemamo, nije li to tragično?! Kakva podvala, čovječe", rekla je.

"Beskraj" ne može biti definisan samo jednom žanru. Pitali smo je kako bi ona opisala ovo muzičko djelo.

"Jedan novinar je album čuo kao funk world. Očito da smo izvan formata, a potreba da se muzika smjesti pod neki žanr je ta tijesna format ideologija. Diamusk koncept je koncept slobode, da budeš to što jesi i drugima dozvoliš isto. Na albumu su rokeri, jazzeri, punkeri te majstori tradicionalnog zvuka. Kada pozoveš svakog od njih da posluša tvoju ideju, mislim da ih vuče ta sloboda, nedefiniran pravac, dođu da razvale onako junački, od srca", objasnila je.

Izazovi s kojima se muzičari susreću u eri muzičkih streaming servisa

Obrazložila je zašto je prošle godine donijela odluku da se povuče sa Spotifyja, jednog od najpopularnijih muzičkih streaming servisa.

"Spotify je jedna ogromna prevara. Jedan od instrumenata kulturocida. Artistima isplaćuje tako mizerne iznose da je to i provokacija, a ne samo krađa. I ako se mora crtati, Spotify nije platforma za artiste i slušaoce, već protiv njih. Kako? Pa tako što svi padamo na priče, fore, trendove, ambiciozni u kolapsirajućem svijetu i onda jedan Spotify ulaže naš novac u nekakvo napredno VI oružje, upereno protiv nas. And all that jazz. Ispali smo smiješni. I još više se udaljili od i ovako, sve više nedokučive publike. Vratili smo izdanja, a utjeha nam je da svakako od nas mnogo neće zaraditi", navela je.

Dodala je da treba tražiti alternativu i da smatra kako se polako vraćamo u analogni način života.

"Kome koristi sve ovo zapravo? Mi smo produkti na socijalnim medijima. Mi proizvodimo sadržaj i prodajemo pažnju. Poput malog bota marljivo slažemo milione na milione nekom zlikovcu iz crtanog filma. Pogrešna dimenzija?! Anyone?!", kazala je.

Zanimalo nas je na koji način digitalne platforme i algoritmi utječu na autentičnost umjetničkog izraza, posebno u kontekstu njenog nastupanja kao Diamusk.

"Utječu tako što si sve dublje u živom blatu beskrajne količine sadržaja jer se ne pridržavaš pravila koja je najvjerovatnije neki luzer izmislio kao metodu promocije.
I opet pružamo otpor. Možda smo ostarili, možda smo stara škola, ali djeco draga, kud ovo sve vodi? Ničemu dobrom", ispričala je.

U svemu što radi, emocija je na prvom mjestu

Dalje je navela da su sada uglavnom svedeni na Facebook i YouTube da im je Bandcamp baza na koju će se najvjerovatnije jedino i svesti u protestu.

"Svaki put kada objavim nešto na Facebooku, osjećam grižnju savjesti što sam svijetu dodala još nešto u zagušujućem haosu svakoječega, da mu oduzima pažnju. Od sebe i onih u blizini. Zato rijetko šta dijelim, ne želim, da mamim lajkove nemam ništa od njih. Meni, znate, lično više ništa od tog svijeta nema smisla", poručila je.

Razgovarali smo i o tome kako balansira između tehničke perfekcije i emotivne interpretacije u svojim nastupima i smatra da jedno mora žrtvovati drugo u savremenoj muzičkoj produkciji.

"Tako što se opredijelim samo za emotivnu interpretaciju. U 'civiliziranom' svijetu bez srca, ja sam emotivna životinja. Pretpostavljam da to zvuči i izgleda čudno, ali sebično ću reći, ja uživam u tome. Osjećam muziku duboko i ona vlada mnome na sceni. Čaroban je to osjećaj. Znate ko je najopasniji? Onaj ko nema šta da izgubi, a znaš kada se tako osjećaš?! Kada si ratnik u svojoj vještini. Ja sam još uvijek u pješadiji, vjerujem, ali sam i nindža, u duši", poručila je.

Nakon prošlogodišnjeg zapaženog nastupa na Nišville Jazz Festivalu, možemo li očekivati njihov nastup i u Bosni i Hercegovini?

"Slali smo upite tu i tamo. Teško. Nemamo bookera, nemamo biznis, nismo vrijedni tih para, mnogo nas je… Ali ova Black Ops formacija je uvijek spremna. Možda nekad, kada nekome bude do slobode, više nego novca…", rekla je Adisa Zvekić na kraju razgovora za Klix.ba.