Ford Bronco: Svestran kao švicarski nož, stigao u vrijeme kada je galon benzina koštao 30 centi dolara

Bronco je započeo kao zamisao Dona Freya, koji je također uveliko zaslužan za još jedan legendarni Fordov model - Mustang. Od svog velikog predstavljanja sredinom 60-ih, prošao je kroz desetine promjena i iteracija, ali bez obzira na to koliko se puta mijenjao tokom godina, uvijek je predstavljao mjerilo za divlji duh.

Zanimljivo da je Ford Motor Company proveo ratne godine gradeći terenska vozila za savezničke vojske. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, višak tih i sličnih vojnih vozila našli su se u rukama američkih fanatika terenske vožnje i avanture. Vidjevši to, Ford je prepoznao priliku da stvori vozilo koje bi kombinovalo mogućnosti za bilo koju vožnju s višim standardom udobnosti primjerenim civilnom životu. Tako se rodila ideja za Bronco.

Za sportiste, ranč, snijeg ili zabavu

Bronco je bio instant hit kada se prvi put pojavio 1966. godine. U osnovi je bio svestran kao švicarski nož u svijetu putničkih vozila - mogao se koristiti kao vozilo za ekspedicije, poljoprivredni alat, grtalica za snijeg, porodično vozilo za svakodnevnu vožnju, ustvari, gotovo sve što ste mogli zamisliti.

Ford ga je reklamirao pod sloganom "Bronco - za sportiste, ranč, snijeg ili zabavu", naglašavajući njegovu svestranost. Bio je dostupan u tri varijante karoserije (wagon, pickup i roadster) kako bi zadovoljio različite potrebe kupaca, od onih koji su tražili zatvoreno porodično vozilo do onih kojima je bilo potrebno radno vozilo sa otvorenim sandukom.

U suštini, Bronco je bio Fordov odgovor na rastuću potražnju za kompaktnim 4x4 vozilima koja mogu da se iskoriste za svaki dan ili jednako dobro za rad.

U vrijeme nastanka Ford je imao vrlo malo iskustva u izgradnji terenskih vozila. Napravio je neke od Willyjevih Jeepova iz Drugog svjetskog rata, ali ih nije konstruisao. Stoga je za Bronco, Ford proveo temeljito istraživanje razgovaravši s 10.000 vlasnika terenskih vozila iz 300 klubova. Prikupio je sve podatke i napravio Bronco.

Kratak osovinski razmak je bio ključan na terenu

Sa četvrtastom karoserijom i ravnim vjetrobranskim staklom, prvi Bronco je dizajniran da bude udobno vozilo s dva sjedišta, s prednjim blatobranima koji se uzdižu iznad haube kako bi vozač mogao vidjeti gdje su uglovi automobila. Automobil nije imao vrata ili krov u osnovnom modelu.

Prvi Bronco je nudio razne konfiguracije sjedišta: samo klupa, jedno pojedinačno sjedište, dva pojedinačna sjedišta ili pojedinačna sjedišta sa zadnjom klupom. Verzije bez zadnje klupe imale su pregradni zid u obliku metalne ploče koja je dijelila putnički od teretnog prostora pozadi gdje je bio montiran rezervni točak. U višim nivoima opreme Bronco je imao školjkasta sjedišta naprijed, klupu pozadi i uklonjivi poklopac od fiberglasa sa bočnim prozorima za putnike na zadnjim sjedištima u višim nivoima opreme. Razne nadogradnje učinile su ga majstorom kampiranja, posebno na zabačenim off-road terenima.

Kratak osovinski razmak omogućio je Broncu da savlada grbave i tijesne terene koje bi druga vozila teško izvela. Sa prečnikom okretanja malo većim od 10 metara - mnogo manjim od ostalih vozila u svojoj klasi - mogao je da se okrene u malom prostoru i spretno zaobilazi prepreke na svom putu.

Krećući se protiv uobičajene prakse, inžinjeri su povećali širinu traga točkova. Ova inovacija pružila mu je prednost u stabilnosti na bilo kojoj površini, od asfaltiranih puteva do planinskih terena. Bronco se takođe mogao pohvaliti odličnim uglom prilaska i odlaska, malim prevjesima i velikim klirensом.

Motori od šest i osam cilindara

Ford je tokom 11 godina predstavio više različitih specijalnih verzija kako bi prvu generaciju Bronca poslao u svijet sa stilom. Krovom u boji karoserije, kontrastna traka preko haube i bočnih stranica, zatamnjena maska i prstenovi farova, bili su samo neki od personalizovanih detalja.

Ispod haube, Bronco iz 1966. godine dobio je šestocilindarski benzinac od 2,8 litara i slabašnih 90 konja. Ford je u ponudu dodao još sedam jačih motora, a najjača verzija bio je 4,9-litarski V8 koji je razvijao 205 konjskih snaga.

Ford je pokušao da održi niske troškove proizvodnje i ugradio je trostepeni manuelni mjenjač na stub volana za model iz 1966. godine, plus ručicu mjenjača na podu za dvostepeni mehanizam pogona s funkcijom prebacivanja u hodu, što je vozaču omogućavalo promjenu pogona sa 2WD na 4WD bez zaustavljanja vozila. Međutim, moralo se poraditi na prednjim glavčinama sa zaključavanjem. Proizvođač automobila je kasnije dodao trostepeni automatski mjenjač i druge verzije motora - bilo ih je ukupno osam.

Ford je između 1966. i 1977. godine ukupno proizveo 225.585 primjeraka prve generacije. Od toga je bilo 203.544 vozila tipa wagon, 17.262 pickupa, i 5.000 roadster modela.

Prodaja je bila solidna, sa oko 20.000 primjeraka godišnje tokom većeg dijela proizvodnje, ali Bronco nije postigao masovnu popularnost sve do predstavljanja druge generacije 1978. godine, iako je već tada izgubio dio svog originalnog šarma.