Zagovara napad na Iran
0

Ko je glavni američki general na Bliskom istoku: Služio je u BiH 1990-ih godina

N. Ž.
Michael Kurilla i Yoav Gallant
Michael Kurilla i Yoav Gallant
Dok je svjetska pažnja fokusirana na svakodnevne razmjene dronova i raketa između Izraela i Irana, kao i na prijetnje uključenjem SAD-a u ovaj rat, malo pažnje posvećuje se čovjeku iz sjene koji vuče najopasnije konce Bliskog istoka.

General Michael Erik Kurilla, trenutni komandant američkog Centralnog zapovjedništva (CENTCOM), zauzeo je centralnu poziciju u američkom odgovoru na iranske prijetnje i eskalaciju sukoba u regionu. No, ovaj visoki oficir američke vojske nije stranac ratovima – njegovi korijeni vojnog iskustva sežu još do rata u Bosni i Hercegovini.

Balkansko "vatreno krštenje"

Prije nego je postao arhitekt američkih operacija širom Bliskog istoka, Kurilla je bio vojnik na tlu Evrope, konkretno u Bosni i Hercegovini. Tokom NATO intervencije 1990-ih, kao pripadnik elitne 82. zračno-desantne divizije, učestvovao je u operacijama stabilizacije nakon rata.

Iako o toj epizodi javno rijetko govori, njegovi saborci pamte ga kao čovjeka koji je brzo usvajao lekcije haotičnog terena, balansirajući između vojne sile i taktičkog strpljenja.

Rat u BiH poslužio mu je kao rana škola za razumijevanje kompleksnosti poslijeratnih društava – lekcija koju danas koristi u svakom strateškom potezu prema Iranu, Iraku i Siriji.

Pentagonov “Gorila” i Trumpov miljenik

Kurillin nadimak “Gorila” nije samo igra riječi s njegovim prezimenom – on reflektuje njegovu reputaciju beskompromisnog stratega koji ne trpi polovična rješenja. U Pentagonu ga opisuju kao jastreba čije su metode često odlučnije nego što to zahtijeva diplomatska škola. Njegovi potezi zadnjih mjeseci govore više od riječi – raspoređivanje dodatnih nosača aviona, borbenih eskadrila i sistema protivzračne odbrane širom Perzijskog zaljeva.

Prema izvorima iz Washingtona, general Kurilla je posljednjih godina proveo više vremena u razgovorima s Donaldom Trumpom nego bilo koji drugi aktivni vojni komandant. Upravo mu je Kurilla, prema pojedinim novinarima bliskim Pentagonu, oblikovao dio stavova o potrebi “čvrste ruke” prema Teheranu. Dok se neki članovi Trumpovog okruženja zalagali za diplomatsko balansiranje, Kurilla je bio taj koji je insistirao na pokazivanju mišića – “da bi odvraćanje imalo smisla, mora izgledati kao prijetnja”, glasi njegov neformalni moto.

Sukobi unutar Pentagona

No, njegov pristup ne prolazi bez otpora. Visoki zvaničnici poput generala Dana Cainea i stratega Elbridgea Colbyja sve otvorenije izražavaju zabrinutost da Kurilla troši previše resursa na Bliski istok, ostavljajući druge žarišne tačke – poput Indo-Pacifika – bez dovoljno pažnje. Ipak, dok god ima otvorenu podršku šefa Pentagona Peta Hegsetha i neformalne podrške Trumpovog kruga, Kurilla ostaje na poziciji s koje oblikuje američku silu u najeksplozivnijem dijelu svijeta.

U eri kada američka vanjska politika traži balans između globalne konkurencije s Kinom i regionalnih izazova, Kurilla djeluje kao oficir stare škole – vjeruje u snagu oružja, prisustvo na terenu i preventivnu silu. Za njega, Iran nije samo država – to je sistemski izvor nestabilnosti koji treba obuzdati silom, a ne kompromisom.

Ostaje pitanje: je li Erik Kurilla lider kojeg traži trenutak ili figura koja drži svijet na rubu još jednog sukoba velikih razmjera? U svakom slučaju, Balkan je bio njegova prva škola krize – Bliski istok je sada njegov ispit zrelosti. A cijena tog ispita mogla bi biti globalna.