Deset godina od pokušaja državnog udara u Turskoj: Kako su izgledale pripreme
Ova organizacija godinama se infiltrirala u državne institucije pod krinkom vjerskih, obrazovnih i humanitarnih aktivnosti, prije nego što je pokušala silom preuzeti vlast putem vojnog udara.
Nakon što je vladajuća Stranka pravde i razvoja (AK Parti) na izborima 1. novembra ponovo osvojila parlamentarnu većinu, FETÖ je zaključio da su propali pokušaji širenja političkog utjecaja putem birokratskih mreža, zbog čega su vodeći članovi organizacije odlučili nastaviti s planovima za vojni puč.
Početak planiranja puča
Pripreme su počele u novembru 2015. sastancima ključnih civilnih koordinatora, među kojima su bili Adil Öksüz i Kemal Batmaz, koji se smatraju glavnim osobama zaduženim za koordinaciju vojne strukture organizacije.
Više sastanaka održano je u Pennsylvaniji, gdje je tada živio Fethullah Gülen, kao i u Ankari i Istanbulu. Ukupno su održana najmanje 23 sastanka visokog nivoa povezana s pripremama za puč.
Prvi sastanak održan je 14. i 15. novembra 2015. u Pennsylvaniji. Nakon njega su Öksüz, Batmaz, Hakan Çiçek, Nurettin Oruç, Harun Biniş i Özcan Aytuluner navodno formirali koordinacionu grupu zaduženu za provođenje plana državnog udara.
Od kraja decembra 2015. do marta 2016. u Ankari je održan niz sastanaka s vojnim oficirima. Izvještaji s tih sastanaka redovno su dostavljani visokim zvaničnicima FETÖ-a u Pennsylvaniji putem čestih putovanja Öksüza i Batmaza.
Planiranje je dodatno intenzivirano u proljeće 2016. godine. Između marta i juna u Ankari su održani novi sastanci s vojnim osobljem povezanim s FETÖ-om kako bi bili finalizirani operativni detalji.
Završne instrukcije iz Pennsylvanije
Öksüz, Batmaz i Oruç ponovo su otputovali u Pennsylvaniju između 20. i 25. juna 2016, gdje su, prema navodima istrage, dobili završne instrukcije prije povratka u Tursku.
Posljednja faza priprema odvijala se početkom jula. Tužioci tvrde da je Öksüz predsjedavao s četiri uzastopna sastanka s visokim vojnim oficirima u Ankari od 6. do 9. jula, na kojima su utvrđeni konačni zadaci i operativni planovi za pokušaj puča.
Prema sudskim dokumentima, Öksüz i Batmaz su 12. jula još jednom otputovali u Pennsylvaniju, a potom se ubrzo vratili u ursku.
Pokretanje puča
Paralelni koordinacioni sastanci održavani su od 12. do 15. jula u vojnim objektima u Ankari i Istanbulu, uključujući kasarnu Maltepe, Zrakoplovnu akademiju i Ratni zrakoplovni koledž. Brojni oficiri okupili su se na tim lokacijama iako tamo nisu imali službene dužnosti.
Civilni koordinatori su, prema navodima tužilaštva, 14. jula prešli u Ankaru radi završnih priprema za operaciju.
Pokušaj državnog udara počeo je uvečer 15. jula 2016. kada su odmetnuti pripadnici vojske povezani s FETÖ-om upotrijebili tenkove, borbene avione i helikoptere protiv državnih institucija i civila.
Poziv na otpor
Ubrzo nakon toga, borbeni avioni F-16 pod komandom učesnika puča počeli su nisko nadlijetati glavni grad. Istovremeno su se proširili snimci vojnika koji su blokirali dva ključna mosta u Istanbulu.
Premijer Binali Yildirim je u 23:02 sata u telefonskom uključenju za televiziju NTV saopćio da je riječ o "nezakonitoj akciji" protiv vlade i poručio da će vlast odgovoriti. Tri minute kasnije, u 23:05, Glavno tužilaštvo u Ankari objavilo je da je pokrenulo istragu o pokušaju državnog udara.
Pripadnici puča koji su preuzeli državnu televiziju TRT prisilili su voditeljicu da pročita saopćenje u kojem se navodi da je "turska vojska preuzela upravljanje državom".
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan se potom uključio uživo putem videopoziva na televiziju CNN Türk i uputio historijski poziv građanima da izađu na ulice i suprotstave se učesnicima puča.
Pokušaj državnog udara na kraju je spriječen zahvaljujući otporu sigurnosnih snaga i građana koji su odgovorili na pozive da brane demokratski izabranu vlast. Prema zvaničnim podacima, poginula je 251 osoba, dok je više od 2.700 ljudi ranjeno. Turske vlasti su nakon toga pokrenule opsežne sudske postupke protiv hiljada osumnjičenih za umiješanost u pokušaj državnog udara, piše Daily Sabah.