Sindikat solidarnosti spriječio popis imovine radnika koji je podigao kredit da spasi Hotel Tuzla
Sudski izvršitelji jutros su stigli ispred Sakićeve zgrade u kojoj živi sa suprugom, ali su ih u nakani popisa imovine, što na kraju vodi ka zapljeni, spriječili članovi Sindikata solidarnosti.
Ovo je najslikovitiji primjer posljedica loše privatizacije preduzeća koja su nekada bila u državnom vlasništvu.
"Sudski izvršitelji su rekli da sam ih trebao pustiti da uđu i obave svoj posao, odnosno izvrše popis pokretne i nepokretne imovine. Znamo na koji način je Hotel Tuzla privatiziran. Poslodavac koji je kupio hotel preuzeo je sve obaveze koje imaju radnici, odnosno da će dugove po osnovu kredita isplatiti. Međutim, od toga nema ništa", rekao je Sakić koji danas prema banci uz sve kamate ima dug od skoro 40.000 KM.
Sakiću su sudski izvršitelji već jednom dolazili, a danas mu je rečeno da sljedeći put dolaze sa sudskom policijom.
Da stvar bude još složenija, kredit u iznosu od 19.000 KM je podigla i njegova supruga Šehzada.
"Supruga i ja imamo potraživanja od hotela u iznosu od 30 do 40 hiljada maraka i to je navedeno po presudi, ali to još uvijek ne možemo ostvariti i tu nema sudskih izvršitelja", dodaje ogorčeno Sakić.
Da pojasnimo, 1998. Hotel Tuzla je prošao kroz takozvanu malu i veliku privatizaciju. Četiri godine kasnije s tadašnjim menadžmentom radnici su napravili takozvanu ortačku grupu u namjeri da kupe 67 posto kontrolnog paketa državnog kapitala, jer je preostali dio bio kupljen u "maloj privatizaciji".
Kao takvi su se obratili Agenciji za privatizaciju Tuzlanskog kantona i dobili ponudu da to bude 1.750.000 KM uloga, kako bi pristupili ugovoru.
Shodno tome, 118 radnika iz ortačke grupe, od njih ukupno 138, podiglo je komercijalne kredite u iznosu od 15 do 20 hiljada konvertibilnih maraka u Hypo banci.
Od kantonalne Agencije za privatizaciju dobili su i obavezu investiranja 15 miliona KM uz rok izvršenja od tri godine. S obzirom na to da nisu mogli uložiti milione tragali su za strateškim partnerom koji se naposljetku i pojavio, a riječ je o slovenskom RAM-investu koji je pristupio ugovoru te se obavezao da će umjesto ortačke grupe izvršiti investiranje za godinu dana, po konceptu renoviranja koje je Agencija za privatizaciju propisala.
Vlasnik RAM-investa na sebe je preuzeo i obavezu vraćanja kredita, što u konačnici nije ispoštovao. Umjesto toga, napustio je BiH i otišao u Sloveniju, a Općinski sud u Tuzli je po tužbama Hypo banke radnicima počeo slati odluke o pljenidbi njihove imovine.
Radnici su zatražili od suda da ispita cijeli slučaj, ali se on proglasio nenadležnim, iako u privatizacijskom ugovoru jasno stoji da se u slučaju bilo kakvih sporova postupci vode pred ovom institucijom.
