"Vjernicima želim što lakši post jer je dan zaista dug,a iftari su zato draži. Pošto je iftar jelo kojim se postači mrse sa zalaskom sunca, onda se svi trudimo da on bude što ljepši, da njime olakšamo sve ono što smo prošli tokom dana - uzdržavanje od vode, hrane... Iftar se nikada ne sprema samo za jednu osobu, on je obično organiziran za društvo", kaže Hamed.
Iftar počinje s čašom vode i tri hurme, a Hamed pojašnjava da tradicionalni iftari imaju dah orijentalnog i da početak iftara hurmama ima svoje razloge.
"To je otprilike količina prirodnog šećera koji treba organizmu da bi napravio ravnotežu za sve što je izgubio u toku posta i da se nakon iftara ne osjeti malaksalost. Tri hurme imaju dovoljno šećera da naprave ravnotežu u organizmu, a osim toga i dovoljno magnezijuma, vlakana - jednostavno su zdrave", pojašnjava Hamed.
Poznati kuhar ističe kako je topa neizostavni dio iftara.
Nahraniti oči
"Obično kažemo da je topa sve u što se umače hljeb. To znači da rastopimo puter i u njega stavimo kajmak i dvije ili tri vrste mladog sira, a većinom se stavi meki, tvrdi i dimljeni sir. U većini slučajeva žumance 'povezuje' smjesu", kaže Hamed.
Njegova preporuka je da se nakon tope pripremi laganija čorba. U bosanskoj tradiciji to je Begova čorba, koju i on služi uz iftare u restoranu, ali ipak preferira laganiju kremastu supu.
"Begova čorba je teža u odnosu na čorbe od povrća, a najbolje su nemasna supa, bistra ili krem čorba od šampinjona, koje su najzdravije i najlakše poslije iftara. Moramo paziti na ishranu jer jedemo dosta mesa koje je ponekad teško za iftar.
Može se desiti da u prvih pet, šest dana ako krenemo sa dobrim iftarima čak osjetimo da organizam ima rast energije jer uravnotežujemo teške masnoće unutar organizma, ali ako nastavimo sa mesom sve ćemo izgubiti, zato se izbjegavaju teška mesa. Iako znamo da je u našoj tradiciji da uz iftar napravimo svečanu večeru jer to i jeste svečanost i mi obično tražimo da bude svega na stolu, jer sve se najljepše iznese za iftar da bi se napunile oči a ne stomak, ali treba biti umjeren u jelu", preporučuje Turkušić.
Tradicionalna jela
Glavno jelo čini trpezu još bogatijom a najčešće su to tradicionalna jela, pite ispod sača, domaće i zamašćene maslacom i kajmakom a potom mesna jela, različite dolme, sogan dolma, japrak, sarme, punjene paprike, kadun butići i druga.
"Mi smo u regiji poznati po dolamama, imamo zaista bogatu kuhinju, ali naša sreća je da su ta mesa u pripremi obično pomješana sa rižom ili nekim drugim dodatkom i u pripremi nema jakih zaprški. Naša je kuhinja slična dalmatinskoj i mediteranskoj, to su lagana jela i ne donose unutar iftara neku težinu da bi čovjek tokom noći morao da ustaje i pije vodu ili da i naredni dan ima problem zbog onog što je uvečer jeo".
Nakon delicija dolazi desert a u kuhinji Turkušića najčešće su to razne vrste pita od jabuka, baklave ili kadaif, sa orasima ili bez oraha, pripremani na različite načine, jednako ukusni i primamljivi.
"Uz desert treba piti limunadu ali bez šećera ili običnu vodu, znate kako poslije šećer traži puno vode i ožedni se. Kad završavamo iftar uvijek treba razmišljati o sehuru ili prvom doručku. Iftar i sehur su najvažniji unutar jednog dana. Sehur poslije obimne večere mora biti lagan, 90 posto treba da bude na bazi mlijeka i mliječnih proizvoda jer to jedino ne traži velike količine vode i ne otežava post", preporučuje kuhar Hamed Turkušić.
Pojašnjava zašto kompletan iftar koji priprema a koji sadrži sve od hurmi i tope, laganije Begove čorbe, pita, glavnih jela i deserta te domaću limunadu ima simboličnu cijenu od 12 KM.
"Ja sam na ovaj način želio olakšati i vjernicima koji poste da ne pripremaju iftare kod kuće već ih organizujemo ovdje. Mislim da u ramazanu mi svi trebamo biti savjesni muslimani a ja sebe smatram uzornim muslimanom jer mi cijelu godinu uzimamo od naroda i skupljamo plodove našeg rada tako da taj jedan mjesec u godini ni mi ne trebamo bit škrti. Taj mjesec treba malo davati i od sebe da bi imali nafaku", pojašnjava Turkušić.
Popularni kuhar čiji su recepti nadaleko poznati, između ostalog, i sa malih ekrana, pripremio je i knjigu "Sredstva ponude u restoranskom poslovanju", čiji sadržaj ovaj put nisu recepti nego jelovnici, meniji, cjenovnici, vinske karte i sve ono što čini "mozak ugostiteljstva", a rijetkost je u BIH.
Prva luka Kazabanka
"Ova knjiga će biti ako ne i jedina u državi sa ovom vrstom savjeta, od sklapanja jelovnika zavisno od mjesta gdje se nalazi restoran, zavisno od cilja kakvu kuhinju želite, ko su vam potencijalni gosti, poslovan svijet ili turisti itd, zatim od običnog do najkomplikovanijeg menija, sportskog za učesnike u sportskim manifestacijama do svečanog menija i banketa, sve je tu od "A do Ž". Knjiga koja će trebati svakome ko hoće da otvori objekat ili ko slabo radi, šta treba da promjeni, gdje može da pogriješi, čega da se čuva, svaki primjer je objašnjen i ima stručno mišljenje“, kaže Turkušić.
Svoja prva iskustva stekao je kao brodski kuhar koji je obišao sve svjetske destinacije. Prva luka 1980 godine bila je Kazablanka na zapadnoj obali Maroka ali i posljednja jer se nakon godina putovanja usidrio u "Kazablanci" na Mravinjcu.
"To je bila moja prva luka u koju sam kročio, taj me grad toliko dojmio da sam odlučio napraviti tu emitivnu vezu izmedju nas dva, mene i grada. Dolazili smo najmanje deset puta u Kazablanku, pet puta sam obišao cijeli svijet na brodovima, ali taj prvi susret sa Kazablankom bio je nešto posebno", priča ovaj kuhar.
Dugo putovanje je trajalo 15 godina a ostale su brojne uspomene. Turkušić je donio toliko različitosti sa svih strana svijeta koje je prilagodio domaćoj bosanskoj kuhinji.
"Ma ja sam nekako najviše vjeran mediteranskoj kuhinji. Uspio sam u tom naumu, Kazablanka zaista ima pečat te mediteranske kuhinje najviše, iako u svim tim jelima a ima ih na meniju oko 145 ima raznih okusa i mirisa, a što je najvažnije to se sviđa mojim gostima", zaključuje Turkušić.
