Čokolada je poslastica koja se dobija miješanjem kakaove mase s većom ili manjom količinom šećera. Pretpostavlja se da su Olmeci još prije 2.600 godina kuhali čokoladnu smjesu. Visoko razvijena civilizacija Maja u aprilu je priređivala slavlja u čast boga kakaa Ek Chuaha, tokom kojeg bi se prinosile životinjske žrtve i dijelili pokloni, a zrna kakaa bila su prihvaćena kao sredstvo plaćanja.
S putovanja po Južnoj Americi Christopher Columbo donio je na španski dvor i sjeme kakaovca, ali nije pobudilo nikakvo zanimanje. Tek će španski konkvistador Hernán Cortés kada krene u osvajanje Južne Amerike i uništavanje tamošnjih civilizacija probati Xocolatl, toplu kakaovu tekućinu koju mu je ponudio astečki vladar Montezuma u velikim zlatnim peharima.
Asteci su čokoladni napitak pili zagrijan i bez trunke slatkoće, ali su dodavali začine poput vanilije i čilija, a tek će Evropljani od čokolade napraviti slatkiš. Španski redovnici su prvi u Evropi pravili čokoladu, prvobitno tekuću, a kasnije su počeli dodavati šećer i cimet.
Čokolada kakvu poznajemo danas je novijeg datuma i to zahvaljujući Holanđaninu Conradu J. van Houtenu, koji je 1828. godine patentirao hidrauličnu presu koja je mrvila zrna kakaa iz kojeg je nastao kakao prah. Dalje su Švicarci usavršavali proizvodnju čokolade i godine 1879. Rudolf Lindt je napravio je čokoladu koja se topila u ustima (poznata i po nazivu "chocolat fondant").
Neke od zabluda o čokoladi su da uzrokuje karijes i akne, da deblja, povećava razinu holesterola te da izaziva ovisnost.
