Svjetska banka i MMF su hvalili tuniski model neoliberalnog kapitalizma, zatvarajući oči pred njegovim očitim lopovskim karakterom. Tunis je sa svojim jeftinim paket-aranžmanima u poslednjem desetljeću postao i omiljenom destinacijom europskih srednjih slojeva, tako da je i u tom pogledu bio koristan. Znakovito je bilo što u više od dva desetlijeća Ben Alijeve diktature ni zvanični Pariz niti Washington, koji jako brinu o ljudskim pravima i demokraciji u Rusiji, Iranu, Kini, Sudanu ili Zimbabveu, nisu našli ništa javnoga zamjeriti svojim tuniskim saveznicima. Franuski predsjednik Sarkozy se prvi puta oglasio, poslije odlaska Ben Alija u saudijski egzil, sa izjavom kako je u Tunisu \"pobijedila demokatska volja naroda\". Distancirajući se od svog do jučer omiljenog diktatora, francuske su vlasti obznanile kako njegove tri kćeri koje su tu ranije pristigle samo na \"proputovanju\" i kako su novčani depoziti obitelji u francuskim bankama \"zamrznuti\".