Iz autobiografije
6

Kako je Obama spašavao bankare od "razapinjanja" i zašto Detroit ne može napraviti "prokletu Corollu"

Piše: B. R.
Barack Obama, bivši predsjednik SAD-a (Foto: EPA-EFE)
Barack Obama, bivši predsjednik SAD-a (Foto: EPA-EFE)
Barack Obama je prvi put za američkog predsjednika izabran 2008., u jeku svjetske finansijske krize, koja je počela upravo u Sjedinjenim Američkim Državama. To je bila najveća finansijska kriza od 1930-ih.

Shodno tome, tadašnjoj predsjedničkoj administraciji u SAD-u je jedan od prioriteta bio ekonomski oporavak. Obama se u svojoj autobiografiji "Obećana zemlja (A Promised Land)" osvrnuo i na pregovore s različitim akterima, objavivši manje poznate stvari. Banke, prvenstveno one najveće, bile su među onima s kojima se pregovaralo o uslovima oporavka. Za mnoge Amerikance su upravo banke bile najveći krivac za krizu.

Obama je napomenuo na to da je nezadovoljstvo stanovništva dodatno poraslo nakon odluke da bankari American International Groupa (AIG) dobiju bonuse. Poslije toga u Bijeloj kući bio je sastanak s izvršnim direktorima vodećih banaka i finansijskih institucija. Na sastanku je bilo, kako se Obama prisjetio, 15 muškaraca, elegantnih i uglađenih. Istakao je ono što je tom prilikom zatražio od njih.

"Svi su mirno slušali dok sam im objašnjavao da je javnosti ponestalo strpljenja i da je s obzirom na patnju, koju je finansijska kriza uzrokovala u cijeloj zemlji, najmanje što mogu učiniti jeste pokazati određenu suzdržanost, a možda čak i podnijeti neku žrtvu", naveo je.

Između ostalog, odgovorili su mu da će, kako je naglasio u autobiografiji, prestati raspirivati populistički bijes, što šteti cijenama njihovih dionica i narušava moral industrije. Ono što su mu kazali zvučalo mu je kao da su im osjećaji povrijeđeni.

Kao trenutak kada je bio zapanjen istakao je kada mu je jedan od bankara kazao da ono što Amerikanci traže od njega jeste da ih podsjeti da su svi zajedno pogođeni krizom. Obama je stekao dojam da su direktori s Wall Streeta zaista mislili da ih se progoni. To ga je još više naljutilo, a nakon čega je reagirao.

"Napokon sam ispustio zvuk koji je nalikovao na nešto između smijeha i frktanja. 'Dopustite mi da nešto objasnim, gospodo', rekao sam, pazeći da ne povisim glas. 'Ljudi su već dugo bijesni i bez mene. Činjenica jeste da vas mi ovdje jedini spašavamo da vas ne razapnu'", naglasio je.

Dio ekonomskog oporavka je bilo i spašavanje američke automobilske industrije. To je značilo vladinu pomoć, uz Obaminu želju da domaća industrija ima model kakav ima Toyota kao najveći proizvođač automobila na svijetu.

"Da bi opravdali daljnju vladinu podršku, proizvođači automobila morali bi provesti mukotrpnu reorganizaciju poslovanja od vrha prema dolje te naći način da proizvode automobile koje ljudi žele kupovati. 'Ne razumijem zašto Detroit (gdje je sjedište američkih automobilskih kompanija) ne može proizvoditi prokletu (Toyotu) Corollu', promrmljao sam sviše puta svom osoblju", naveo je Obama.

Kako je zaključio, riječ je o zadacima za koje je vrijedilo da ih je lakše reći nego uraditi.