Život se vraća u Alep, grad bez struje, vode i ogrjeva
Klupe u parku Hawas u porušenom gradu su sada samo metalne konstrukcije jer su stanovnici s njih skinuli drvo kako bi se grijali tokom zime.
"Drvo će pomoći da zagrijemo kuću. Bez njega bismo vjerovatno umrli od hladnoće", rekao je 14-godišnji Ali.
Kada su potrošili drvo uzeto s gradskih klupa, Sirijci su počeli sijeći drveće i žbunje. Litar goriva za grijanje košta oko 3,20 eura, što je za građane preskupo. Neimaština se uvukla u sirijske gradove kada je izbio sukob između pobunjenika i snaga predsjednika Bashara al Assada. U tim sukobima su uništena cijela naselja.
"Prije rata smo dolazili u ovaj park u šetnju, a sada dolazimo po drva", rekao je 45-godišnji otac osmero djece Abu Mahmud.
U septembru i oktobru prošle godine distrikt Tareq al Bab je bio pod dejstvom artiljerije režima te je zasut granatama.
Međutim, sada se život vratio u grad, ljudi izlaze na ulice, prodavnice i restorani su ponovo otvoreni.
"Trebao sam novac kako bih mogao prehraniti svoju porodicu", rekao je Omar koji je prošlog mjeseca ponovo otvorio prodavnicu mobitela. U oktobru je pobjegao u Tursku zbog granatiranja, ali izuzetno teški uslovi u izbjegličkom kampu natjerali su ga da se vrati u Alep.
Šezdesetosmogodišnji Abu Mohammed je imao prodavnicu koja je srušena u napadima u oktobru. Sada prodaje voće i povrće ispred ruševina. Svaki dan ide u jedan od distrikta koji su pod kontrolom režima jer mora kupiti zalihe. Kaže da zaradi oko 5,3 eura dnevno, što je oko pet puta manje nego ranije.
Cestom prolaze automobili sa pripadnicima slobodne sirijske vojske, koji još uvijek kontrolišu ovo područje. Žena po imenu Salwa ih zaustavlja i traži milostinju. Vojnici joj daju hljeb koji ona prihvata s osmijehom.
"Nemamo struje ni vode, kao ni ogrjeva. Nemoguće je pronaći posao, tako da moramo živjeti od milostinje vojnika koji nam daju hranu", rekla je Salwa.
FSA dijeli hranu stanovnicima distrikta koje kontroliše.
U zapadnom naselju Saif al Dawla stotine djece sa loncima i kantama okružuju cisternu sa pitkom vodom koju šalju pobunjenici.
"Situacija nije idealna, ali je borbi manje", rekao je Mohammed, učitelj koji radi u jednoj osnovnoj školi koju su uspostavili pobunjenici u regiji Bustan al Qasr.
Ulični prodavači su se također vratili, a ulicom Fardoss se širi miris kebaba.
Iako su borbe manje intenzivne nego ranije, granate i dalje pogađaju Alep. Četiri osobe su poginule 30. decembra u Maysaru, distriktu na istoku zemlje, koji je mjesec dana bio pošteđen granatiranja.
Život se vratio i u Sukari u južnom dijelu Alepa.
"Granatiranje je slabije pa ljudi nisu mnogo uplašeni", rekao je Mohammed Kudeymati koji ima prodavnicu u kojoj prodaje uvoznu robu iz Turske. Gradske fabrike tek trebaju nastaviti proizvodnju.
Kada padne noć u Alepu, umjesto sijalica se koriste svijeće ili svjetiljke koje napajaju generatori. Gradska električna mreža je sjećanje koje blijedi.
"Rat nam je uzeo sve", prokomentarisao je Ahmed dok je kupovao hranu u prodavnici.
