Kada je bomba pala na Hirošimu, koja je u ravnici, izazvala je ogromne štete, a vjeruje se da je poginuo oko 70.000 ljudi te isto toliko ranjeno. Oko 70 posto zgrada u gradu je uništeno, a blizu 2.000 ljudi je naknadno umrlo od karcinoma što se pripisuje zračenju nakon eksplozije bombe.
Kada je riječ o Nagasakiju, bomba je eksplodirala u dolini, te je također uništila veliki dio grada. Procjenjuje se da je između 45.000 i 70.000 ljudi odmah smrtno stradalo, a još 75.000 ih je ranjeno. Nema preciznih podataka o tome koliko je ljudi naknadno preminulo od karcinoma.
Katastrofa u Černobilu se vjerovatno mogla spriječiti, a smatra se kako je ona rezultat loše politike koja je podsticala loš kvalitet pri izgradnji elektrane. Dizajn reaktora u Černobilu bio je znatno manjkav sa svojim nestabilnostima koje su dovele do začaranog kruga, odnosno sve manje i manje prijeko potrebne rashladne tečnosti. Također, umjesto vrhunske izolacije koja je trebala biti urađena od čelične konstrukcije, u Černobilu je korišten samo beton.
Tog 26. aprila 1986. inžinjeri su željeli testirati koliko dugo će električne turbine pokretati reaktor kada on više ne bude proizvodio energiju. Za potrebe eksperimenta, morali su isključiti određene sigurnosne sisteme u reaktoru, što je najprije dovelo do manje tečnosti za hlađenje reaktora, a kasnije, nakon što su inžinjeri pokušali intervenisati, i do fatalne eksplozije. Procjenjuje se da je pritom oslobođeno sedam do deset tona nuklearnog goriva, a najmanje 28 ljudi je poginulo u eksploziji.
Nadalje se procjenjuje da je ogromno područje ozbiljno kontaminirano, a posljedice toga se osjećaju u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji. Međutim, zračenje se brzo proširilo i na ostatak Evrope, uključujući Englesku, Škotsku i Vels. Ne postoje tačni podaci o broju ljudi koji su umrli od posljedica radioaktivnog zračenja, ali se procjenjuje da je od 100 ljudi koji su bili direktno izloženi radijaciji 47 smrtno stradalo. Uz to, u području koje je blizu Černobila došlo je do povećanog broja kancerogenih oboljenja, sa hiljadama pacijenata u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji.
Većina stručnjaka se slaže da je područje 30 kilometara zone isključenja oko Černobila veoma kontaminirano radioaktivnim izotopima te je nesigurno za ljudsko stanovanje. Ipak, ni Nagasaki ni Hirošima nemaju takav problem. Ova razlika se ogleda u tome što je u Černobilu reaktor imao mnogo više nuklearnog goriva, kao i u činjenici da je reaktor ekspldirao na tlu, za razliku od bombi koje su detonirane u zraku, te je radioaktivni otpad znatno manje kontaminirao tlo, nego što je to slučaj u Černobilu.
U posljednje vrijeme, neki čudni izvještaji su dolazili iz černobilske zone isključenja poput onih da su se vratile divlje životinje i da one nemaju problema u tom okruženju. Iako nisu svi spremni da se slože da je Černobil dokaz da priroda može izliječiti sama sebe, naučnici se slažu da će proučavanje područja oko Černobila pomoći u razumijevanju dugoročnih efekata zračenja. Na primjer, pšenično sjeme uzeto sa tog područja ubrzo nakon nesreće proizvodi mutacije i do danas, ali soja koja se uzgaja u blizini reaktora od 2009. godine kao da se privikla na više zračenja. Također, i određene vrste ptica su pokazale određene znake navikavanja na višak zračenja, što ukazuje na to da se određene vrste puno brže navikavaju na takve uslove od ljudi, piše Business Insider.
