Listovi analiziraju ulogu Zapada u odluci Hamida Karzaija da pristane na drugi krug predsjedničkih izbora u Afganistanu.
Daily Telegraph piše da je Karzai bio pod ogromnim međunarodnim pritiskom da pristane na drugi krug, posebno Washingtona i Londona kojima bi u suprotnome bilo teško objasniti svojim biračima zašto njihovi vojnicu ginu podržavajući korumpiranu i demokratski nelegitimnu vladu.
List izvještava, međutim, kako diplomati u Kabulu strahuju da će drugi krug izbora biti krvaviji i podložniji krađi glasova nego prvi, pri čemu očekuju i manji odziv.
The Independent piše da je održavanje drugog kruga predsjedničkih izbora, bez obzira na sav rizik, najmanje loša opcija jer pruža još jednu šansu demokratiji u Afganistanu.
The Times, pak, piše da je ovo posljednja prilika Zapadu da organizacijom poštenih izbora za poštenu vladu pokaže običnim Afganistancima da će ostati u zemlji sve dok ne ispuni obećanja o izgradnji pravednoga, mirnog i sigurnog društva, čime će i steći njihovu naklonost u daljnjoj borbi protiv talibana.
Komentator The Guardiana Simon Jenkins, po običaju ima sasvim drugačiji pogled na Afganistan i, po njegovoj ocjeni, "apsurdna očekivanja" od tamošnjih predsjedničkih izbora.
"Zašto Afganistan ne liči više na Švedsku" – počinje Jenkins i u ciničnom tonu pita odakle Afganistancima pravo da odbiju liberalnu demokratiju, kada su samo Amerika i Britanija u tom cilju u njihovu zemlju do sada uložile 230 milijardi dolara i živote skoro hiljadu i po svojih vojnika.
Za takav jaz između željenoga i ostvarenoga nisu, međutim, krivi afganistanski već zapadni lideri i njihova, kako piše Jenkins, opčinjenost slavom i vojnom moći.
Jenkins piše da je Zapad proigrao pobjedu nad komunizmom otkad je Rusiju gurnuo iz poniženja poraza u ratoborni šovinizam, antagonizirao barem polovinu islamskog svijeta i nijemo gledao transformaciju Kine u zapanjujuću komercijalnu silu, dok se Amerika obogaljila ogromnim vojnim troškovima.
"Zapad nije ni pod kakvom prijetnjom koja bi izbliza opravdala takvo stanje. Umjesto toga loši političari, opterećeni domaćim problemima, nisu propustili nijednu priliku da poprave imidž kod birača pretvarajući male u velike ratove".
"Čini se da zapadni lideri nisu u stanju odoljeti čarima vojne moći. Zato što su porazili komunizam i poslali čovjeka na Mjesec oni misle mogu natjerati svaku pa i najmanju zemlju na svijetu da radi oni što Zapad poželi.
"Nekadašnja arogancija imperijalizma pretvorila se u aroganciju liberalne demokratije", piše Simon Jenkins u Guardianu.
