"Svima onima koji su bili kritički nastrojeni prema meni upućujem molbu da svoje motive još jednom promisle, i ukoliko je moguće, poklone mi kasno pomirenje. Možda je to sada lakše kada sam napustio ovaj svijet", naglasio je Waldheim u pismu, koje je objavila austrijska novinska agencija APA.
"Pravio sam greške, ali sam na sreću imao puno vremena da o njima razmislim. To zasigurno nisu bile greške učestvovanja u zlodjelima zločinačkog režima"; podvukao je bivši austrijski diplomata u pismu, navodno napisanom pred smrt.
Waldheim je istakao da smatra da je kriv što se nije na vrijeme suočio sa prošlošću.
"Duboko žalim što sam se, pod izuzetno velikim pritiskom monstruoznih optužbi koje sa mojim životom i razmišljanjem nemaju nikakve veze veoma kasno nedvosmisleno izjasnio o zločinima Trećeg rajha... To nije bila nikakva politička računica, već potresenost, razočaranost, pa čak i zaprepaštenje o sadržaju i stepenu optužbi", naveo je u pismu Waldheim.
Waldheim je početkom 1941. kao pripadnik Vermahta poslat na Istočni front gdje je komandovao konjičkim eskadronom i te godine najvjerovatnije je ranjen.
Prema autobiografiji, Waldheim se vratio u Beč da nastavi studije prava, ali su kasniji dokumenti, međutim, pokazali su da je on ostao u vojsci i poslije 1941.
Od 1943. je Waldheim bio je oficir u njemačkoj Grupi armija E, pod komandom još jednog Austrijanca generala Aleksandra Lera, koji je 1946. u Jugoslaviji biti pogubljen kao ratni zločinac.
Četiri decenije kasnije izjavio je da je služio samo kao prevodilac i računopolagač, kao i da nije znao za zločine protiv civila, niti za veće masakre na prostorima bivše Jugoslavije.
To se, međutim, ne slaže sa izvještajima obavještajnih službi i izjavama svjedoka, po kojima je Waldheim prisustvovao sastancima na kojima su ta pitanja redovno razmatrana.
Mnoge historičare posebno interesira Waldheimova uloga u operaciji Kozara i kampanji protiv partizana u Bosni i Hercegovini u ljeto 1942.
Tada su hiljade civila i pripadnika partizanskog pokreta poginuli u borbama ili u koncentracionim logorima, kao posljedica tzv. operacija čišćenja, tijela civila su bila obješena duž puta od Kostajnice do Banje Luke.
Poslijeratna istraga je pokazala da su zarobljenici ubijani na samo nekoliko stotina metara od Waldheimove kancelarije, od koje je logor Jasenovac u kome su vršena najstrašnija mučenja, bio udaljen tek nekoliko kilometara.
Za uspješno izvedenu vojnu operaciju se Waldheimovo ime pojavilo među zaslužnima na "počasnoj listi" Werheima, a vođa ustaškog režima u nezavisnoj Državi Hrvatskoj Ante Pavelić dodijelio mu je srebrnu medalju.
Prema dokumentima, Waldheim je 1944. odobrio, također, da se iza ruskih linija na Istočnom frontu bacaju leci amtisemitske propagande od kojih se jedan završavao riječima "dosta je jevrejskog rata, ubiti Jevreje."
Waldheim se 1945 predao britanskim trupama u austrijskoj pokrajini Koruškoj uz objašnjenje da je pobjegao sa komandnog položaja koji je imao u Grupi armija E, a poslije rata, su ga zbog ratnih zločina tražile UN.
Usprkos tome je Waldheim u dva mandata, između 1971 i 1981. biran za generalnog sekretara UN, dok Narodna Republika Kina nije stavila veto na njegovu treću kandidaturu.
Kada se Waldheim 1986. kandidirao za predsjednika Austrije, bečki sedmičnjak "Profil" objavio je da je u njegovoj autobiografiji ima nekoliko propusta za period između 1938. i 1945, iz čega se izrodila tzv. "afera Waldheim."
Naime, Svjetski jevrejski kongres je objavio kako je Waldheim lagao o svojoj službi u jedinicama konjičke pešadije pri SA, paravojnih formacija nacističkog režima, kao i o perodu koji je proveo u Solunu između 1942. i 1943, u činu poručnika.
Tada je Waldheim javno izjavljivao kako je bio ranjen i da je posljednje godine rata proveo u Austriji, ali su na to objavljene njegove fotografire u uniformi i to u Jugoslaviji 1943. i u Grčkoj 1944.
Usred žestokih kritika naročito u ondašnjoj Jugoslaviji, Waldheim je optuživan da je bio uključen, ili čak umješan u ratne zločine. Suočen sa ovim optužbama Waldheim je tada odgovarao da "se ne sjeća tog perioda svog života".
Zbog ovih optužbi, Sjedinjene Američke Države su Waldheima stavile na svoju "Watch listu" nepoželjnih osoba, na kojoj je ostao do smrti iako je jedna komisija historičara, koja je uspostavljena na njegov zahtijev 1988, došla do zaključka da on nije učestvovao u ratnim zločinima, prenio je Tanjug.
Zbog svoje prošlosti Waldheim je bio veoma usamljen predsjednik od 1986. do 1992., kojeg niko nije pozivao u posjete.
