Ona se odnosi jednako na sve žrtve trgovine: žene, muškarce i djecu; na sve vrste izrabljivanja (seksualno iskorištavanje, prisilni rad, ropstvo, odstranjivanje organa itd.) i obuhvata sve vrste trgovine: nacionalnu ili transnacionalnu, bilo da su uvezane u organizirani kriminal ili ne.
Ovim povodom se u četvrtak saopćenjem obratio generalni tajnik Vijeća Evrope Terry Davis navodeći kako je Evropa prije 200 godina ukinula ropstvo, ali da ono ipak još uvijek nije iskorijenjeno. Širom Evrope kriminalne grupe se bogate na račun trgovine ljudima, dok mnoge vlade ne rade dovoljno da to zaustave, navodi se u saopćenju.
Trgovina ljudima nije najdiskretniji oblik kriminala. Žrtve se mogu naći svake večeri na obalama kanala blizu sjedišta Vijeća Evrope u Strasbourgu, kao i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine i širom Evrope. Ni teška šminka ne može da sakrije njihov jad i očaj. Ponekad ih policija uhvati i deportuje u njihove zemlje porijekla. U većini slučajeva bit će prisiljene na ponovno ropstvo u nekom drugom dijelu Evrope, prije nego što je tinta kojom je potpisan nalog za deportaciju imala vremena da se osuši.
Nažalost, izgleda da su kriminalci uvijek korak ispred. I dok se trgovci ljudima bogate, oni kojima se trguje plaćaju cijenu. Iako je seksualno iskorištavanje najčešći motiv trgovine ljudima, ljudima se trguje i u svrhu prisilnog rada, robovanja i odstranjivanja organa.
Da bi se stavila tačka na ovo razočaravajuće i sramno stanje, Vijeće Evrope je 2005. godine sačinilo novu konvenciju koja iz temelja mijenja dosadašnji pristup, kako bi se ojačala međunarodna saradnja, spriječila trgovina ljudima, trgovci krivično gonili, pomoglo žtrvama i stvorio mehanizam nadzora koji će osiguravati da se države pridržavaju onoga što su otpisale.
Konvencija stupa na snagu 1. februara s trenitnim pravnim djelovanjem u prvih deset država koje su je ratificirale: Albaniji, Austriji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Danskoj, Gruziji, Kipru, Moldaviji, Rumuniji i Slovačkoj. U Bosni i Hercegovini, Francuskoj i Norveškoj, koje su je ratificirale u januaru, konvencija stupa na snagu 1. maja.
Konvencija je prvi međunarodni sporazum koji tretira osobe kojima se trguje kao žrtve umjesto kao počinioce krivičnih dijela. Konvencija je koncipirana tako da štiti ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, da im pruži realnu mogućnost da ponovo izgrade svoje živote i da stavi iza rešetaka moderne trgovce robljem.
Trgovina ljudima zahtijeva najširu moguću međunarodnu saradnju i mora uključiti zemlje porijekla, tranzita i destinacije. Konvencija je otvorena za pristupanje ne samo za 47 zemalja članica Vijeća Evrope nego i za zemlje izvan Evrope, čime se omogućava globalni odgovor na globalni problem.
Preventivne mjere uključuju kampanju za podizanje svijesti u zemljama porijekla kako bi se razbile laži i manipulacije koje šire kriminalci u potrazi za budućim žrtvama. S druge strane, vlade u zemljama destinacije moraju obeshrabriti potražnju. Praktično rečeno, to znači da bez obzira na zakonski status prostitucije u dotičnoj državi vlasti moraju krivično goniti ljude koji znaju da plaćaju za seks sa žrtvama trgovine ljudima. To svakako nije jedini način da se smanji potražnja: inicijative za podizanje svijesti i obuka su ključni aspekti za smanjivanje potražnje u cijelom lancu trgovine ljudima.
Konvencija uvodi period od 30 dana oporavka i razmišljanja za žrtve trgovine uz mogućnost dozvole za privremeni boravak koja nije uvjetovana saradnjom s policijom. To je usvojena praksa nekoliko evropskih država koja pokazuje da dobrovoljna saradnja daje bolje rezultate u smislu krivičnog gonjenja trgovaca ljudima.
Konvencija posjeduje potencijal da značajno umanji razmjere trgovine ljudima u Evropi. Njeno stupanje na snagu je ključni korak - ali mnoge zemlje – od kojih većinu čine zemlje destinacije trgovine još je nisu ratificirale i još odugovlače. Kada ih se potakne, vlade se tada često pozivaju na strah od ilegalne imigracije, ali je jasno da ne shvataju smisao.
Grubo rečeno, tretirati žrtvu trgovine ljudima ilegalnim useljenikom je isto kao optužiti žrtvu silovanja za skaredno ponašanje. Slično tome, argument da su mnoge žrtve trebale da znaju da se njihov opis posla neće zaustaviti na egzotičnom plesu ima istu težinu kao i argument da je izazovna odjeća poziv na seksualni napad. Niko, ni pod kakvim okolnostima, nema pravo da lišava slobode drugo ljudsko biće i da prisiljava nju ili njega na radnje koje vrijeđaju nečije dostojanstvo i ljudska prava.
Vrijeme je da dođe kraj trgovini ljudima u Evropi a stupanje na snagu ove konvencije pruža mogućnost za to. Zbog toga zemlje koje je još nisu ratificirale ni potpisale treba da bez daljeg odgađanja to urade, zaključuje se u saopćenju generalnog tajnika Vijeća Evrope Terryja Davisa.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
