Svijet
12

Usamljene i neprospavane noći izbjegličke djece: Djetinjstvo u novoj sredini

Klix.ba
Više od 370.000 djece izbjeglica stiglo je u Evropu prošle godine, a gotovo 90.000 njih bez pratnje. Velika većina ih je iz Afganistana, Sirije, Eritreja i Iraka. Ali nakon izdajničkih tura putovanja, monumentalnih šetnji i opasnosti puta, slijedi najteža faza - prilagođavanje novoj sredini.

Nesanica, nostalgija, odvajanje, anksioznost i kulturni šok utječu na djecu. Iako su možda zvukovi eksplozija bombi i povici policije iza njih, postoje nove prijetnje.

Mnogi su zastrašeni od lokalnih neprijatelja, a drugi se bore s kulturnim izazovima: novi školski predmeti, drukčija kuhinja i još čudnije jezičke osobenosti. Čekanje za azil je represivno, a nedostatak odjeće ponižavajuće. Veliki broj djece žali se na nesanicu i prinuđeni su potražiti psihijatrijsku pomoć, pa čak i fizičku zdravstvene zaštitu.

Kawkeb Hassan je ponovo počela sisati palac. To je super stvar. Devetogodišnjakinja se budi u noći i plače jer joj škola mnogo nedostaje. Njen brat Rassim koji joj je pomogao da pobjegne iz opasnosti Damaska u neizvjesnu budućnost, također je zbrinut u Njemačkoj.

"Ona gleda crtane filmove, ali ako se prikaže scena u kojoj djeca ručaju s roditeljima, odmah brizne u plač i isključuje TV. Ona inače jede malo. Od mene stalno traži da je vratim roditeljima u Liban", kaže Kawkebin brat.

Stvari su ipak malo bolje za 11-godišnjeg Alija AlShafa'ija koji pokušava da se nastani u Geteborgu, nakon epskog putovanja od 2.000 kilometara širom Evrope iz Sirije. Njegov ujak mu je kupio papagaja kao kućnog ljubimca, kako bi ga malo oraspoložio. Ali, dok je jedan dan bio vani, komšijina mačka je pojela pagagaja. Ali je bio neutješan.

"Bio sam toliko uzrujan. Jedva obuzdam sebe kada vidim tu mačku", kaže Alijev ujak.

Athari Bassim su roditelji poslali u Holandiju nakon što je njenog starijeg brata otela i mučila policija. Dosta vremena je provela na moru, a noći je provodila u nekoliko zemalja. Spavala je u šumama, na trotoarima, izbjegavajući pljačkaše i alkoholičare.

"Moje srce počinje ubrzano kucati kada god zatvorim oči i pokušam spavati. Ponovljene noćne more me izluđuje. U trenutku kada idem u krevet, unaprijed znam da ću sanjati policiju i ljude s ružnim licima koja me jure s oružjem. Uvijek me pronađu, gdje god se sakrijem“, kaže Bassim, 15-godišnja Iračanka koju su roditelji prošle godine poslali u Holandiju.

Inače, država koja je primila više izbjeglica od bilo koje druge zemlje u Evropi je Njemačka.