U zemljama gdje stanovnici žive bez tekuće vode i struje odbori za vodu zaduženi su za nadziranje i osiguravanje održivosti realizovanog humanitarnog projekta. Na njima je velika odgovornost i obično se sastoje od 5-8 članova, najčešće polovinu čine muškarci, a polovinu žene. Zaduženi su za održavanje izvora vode, razvoj poslovnih planova, popravke i educiranje stanovništva o zdravlju, kanalizaciji i higijeni.
Na njima je velika odgovornost, koja gotovo uvijek dolazi bez plate, tako da nije nimalo uobičajeno vidjeti 15-godišnjakinju na čelu ovakve institucije.
U razgovoru s njom može se saznati da su je izabrali članovi zajednice jer "zna pisati i čitati i u stanju je postići uspjeh". Oni s odobravanjem klimaju glavom i tada postaje jasno da Natalia nije prosječna 15-godišnjakinja.
Njen dan počinje u 4:30 sati. Kao najstarije od sedmero djece u porodici ima dugu listu obaveza, puno dužu nego njeni braća i sestre. Ipak, uvijek se rado smješka jer je svjesna koliko su se stvari u njenoj zajednici promijenile nabolje. Ono za šta je joj je nekad trebalo dva sata, sada traje 20 minuta. Tačnije, ranije je od jutra satima stajala u redu za prljavu vodu na riječnom koritu pored njenog sela. Tek kada bi obavila kućne poslove mogla je ići u školu, tako da bi ponekad uspjela stići samo dvaput sedmično.
Od 2012. godine, kada je u njenom selu iskopan izvor, svi su u mogućnosti da brzo i lako ispumpaju onoliko čiste vode koliko im je potrebno. Više ne mora satima stajati u redovima, tako da u 6:10 već kreće u školu.
Do tamo pješači skoro dva sata, pa ipak je jedan od najboljih učenika. Direktor njene škole naglašava važnost obrazovanja, posebno za djevojke, te način na koji im škola oblikuje ponašanje i uči ih kako da se razvijaju u svojoj zajednici i zemlji.
"Veoma sam ponosan na Nataliju", kaže direktor Domingos. "Preuzela je odgovornost za svoju zajednicu. To pokazuje koliko je škola važna. Da nije išla u školu, ovo se ne bi desilo".
I zaista, Nataliji je škola omogućila da nauči mnogo više od pisanja i čitanja. Promijenila je način na koji je ljudi posmatraju i kakvu budućnost predviđaju - njenu i zajednice. Skoro svi kažu isto.
"Zbog svog ponašanja i načina razmišljanja ona je sjajan primjer za druge djevojke. Odgovorna je i zna kako se nositi s ljudima. Može se suočiti sa svojim problemima u zajednici. To nas čini veoma sretnima", kažu.
Njena majka želi da Natalia postane učiteljica, ali djevojka ima veće ciljeve: "Želim postati direktorica!".
Samopouzdana i uporna ova mlada djevojka simbol je svijetle budućnosti u ruralnim dijelovima Mozambika. Teško je zamisliti ikoga ko bi mogao biti bolji predsjednik, piše Tyler Riewer iz Maptia.com za projekt Charity Water.
