U oktobru i novembru 2002. godine Tara je objavila dva članka u kojima se navodi da je Victor Stepaniuc, predsjednik komunističke grupe u parlamentu, okrivljen za trgovinu utjecajem u sektoru javnog prijevoza u Chisinau.
U januaru 2003. godine sud koji je zaprimio tužbu za klevetu dosudio je kaznu za klevetu, a periodičnom časopisu naredio da objavi svoju ispriku.
Suci u Strasbourgu su odlučili da odluka ovog suda krši slobodu izražavanja u dijelovima članka koji se odnosi na navedenu trgovinu utjecajem.
Oni smatraju da novinar "temelji svoj napis na zvaničnim izvještajima" i da je "razumno mogao pretpostaviti da su informacije koje je imao na raspolaganju pouzdane".
Presuda smatra da novinar nije u svoja dva članka naveo nijedan dokaz o umiješanosti poslanika u prevaru u duhanskoj kompaniji u Chisinau.
U tome dijelu predmeta optužbe za prevaru protiv Victora Stepaniuca "mogu biti smatrane uvredljivim i napadom na njegovu reputaciju", smatra Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu.